s e d a m n a e s t i d i o

2.3K 87 0
                                    

Luka je otišao,a meni je trebalo par minuta da se smirim.Odlučila sam napuniti kadu i malo se opustiti.Ne mogu više razbijati misli ovim.Poslije toga sam legla u krevet i na internetu tražila posao..Tačnije,našla sam nešto,ali nisam sigurna da li ću biti primljena.Poslala sam im poruku,a odgovor je bio "Sutra u 12h dođi u našu firmu."
Okej samo to? Traže arhitektu za neke projekte i samo to? Poslije toga sam zaspala,moram biti odmorna za posao.

Probudila sam se i obavila sve što sam trebalo u kupatilu.Poslije toga sam se spremila,obukla sam ovo 👇🏽

Poslije toga sam se spremila,obukla sam ovo 👇🏽

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Mislim da je ok za razgovor.Izašla sam ispred kuće i vidjela Kenana kako ulazi u auto.Kad me vidio približio mi sem
"Upadaj,da te odvezem.Gdje ideš?" - pitao je.
"Na razgovor za posao." - rekla sam i ušla u auto.
Drago mu je što idem na razgovor za posao i nadamo se oboje da ću biti primljena.Dovezao me ispred te firme i poželio mi sreću.

"Zdravo,koga trebate?" - rekla je slatka sekretarica na ulazu firme.
"Došla sam na razgovor za posao." - rekla sam,a djevojka me uputila u kancelariju direktora.Ova sekretarica je stvarno prijatna i nekako umiljata.

"Dobar dan." - rekla sam ulazeći u kancelariju.Na kožnoj stolici je sjedio čovjek,srednjih godina.Kosa mu je jako dobra,mislim ono za njegoce godine odlično izgleda.Bar za ovo što sam vidjela.
"Izvoli,sjedni." - rekao je i pokazao mi fotelju za njegovim stolom.
"Jesi došla za arhitektu,sekretaricu ili čistačicu?" - pitao je.
"Arhitekta." - odgovorila sam.A on me pogledao svojim smeđim očima..Njegove oči su između smeđih i crnih,nekako kao da su pune neke pakosti.
"Popuni ovaj formular." - rekao je i bacio neke papire ispred mene.
"Ok." - rekla sam tiho i uzela to da popunim.Gleda me i nekako mi je neprijatno.
"Popunila sam." - rekla sam.
"Ok,čekaj naš poziv." - rekao je,a ja sam ustala.
"Zaboravila sam Vam dati ovo." - rekla sam i iz svoje torbe izvadila moje diplome sa fakulteta.Kad je uzimao papire iz moje ruke pogledao me,a ja sam se zaledila na tren.Zatim sam se povukla i došla do vrata.
"Čekaj,da pogleda." - rekao je.
"Ok." - dvije minute je gledao,a onda me pogledao.
"Najbolji student,sve desetke?" - rekao je.
"Da..Nešto čudno?" - pitala sam,a on se nasmijao.Prvi put da ga vidim da se smije otkad sam došla ovdje.
"Pa čudno je to što već nemaš posao,mislim ne bi ti ove desetke baš svi na "lijepe" oči." - rekao je.
"Znači li to da sam primljena?" - pitala sam,a on me pogledao nekim drskim pogledom.
"Mislim da da..Firma je u krizi i neće biti dobro ni za koga ako se ne izvučemo iz ovoga." - rekao je i ustao,te krenuo prema meni.Sad vidim njegovo cijelo tijelo..Stvarno je zgodan i uf..
"Ja sam Leo." - rekao je i pružio ruku
"Francusko ime..Ja sam Ana,kao što znate." - rekla sam i uzvratila "pozdrav".
"Onda,sutra u 8 počinje radno vrijeme.Budi tu i Elma će te uputiti šta i kako.A da,Elma je glavna sekretarica,na ulazu firme." - rekao je.
"Okej,hvala." - rekla sam i izašla.

"O heej,kako je prošao razgovor? Jesi li uvjerila tog hladnokrvnog čovjeka?" - rekla je Elma.
"Hahahahah,čuj hladnokrvnog.Ja sam Ana,a ti Elma,rekao mi je Leo." - rekla sam,a ona me čudno pogledala.
"Znači primljena si?" - pitala je.
"Daaa." - rekla sam,a ona je vrisnula..Za nekog ko me ne poznaje,a tako se raduje zbog mene..Stvarno se vidi da je dobra osoba.
"Hshahahah,pa firma propada..Leo odbija sve koji dođu na prijem za posao." - rekla je.
"Baš čudno.Ovaj..Moram da idem.Sutra ćeš me uputiti u sve.Ćao Elmaa." - rekla sam.
"Važi,ćao Anaaa." - rekla je.

Idem kući.Svojoj kući.Imam posao.Bože,hvala ti na svemu.Znate ono kad život udari ti vrati samo jako?? Pa,hvala Bogu pa nisam sjedila kući i plakala nego se malo aktivirala i ubacila život u petu brzinu.Sve ide kako treba.Samo,znam da sam za ljubav prokleta.Zove me Kenan.

"Alooo dobila sam posao,večeras kod mene da proslavimo?" - pitala sam uzbuđeno.
"Jeeeesss,večeras bi mogli da proslavimo,ali nažalost imam već nešto u planu..Onda neki drugi dan?" - rekao je.
"Važii komšo." - rekla sam i prekinula.

Nije mi rekao šta ima u planu,inače uvijek ima vremena za mene..A da je privatno,nije..I ja sam njemu sve rekla.Ma ajde,reće kad tad.Šta paničiš odmah Ana.Ostatak dana sam provela u kući.Čistila sam i malo kuću dovela u red.I ako je savršena sama po sebi.Kasno sam zaspala,teško da ću se sutra probuditi na vrijeme..

// uživajte i želim vam sve najljepše i najbolje,živi zdravi bili..❤ \\

Oči boje pakostiWhere stories live. Discover now