"Još Uvijek Živiš U Prošlosti"

6.5K 136 28
                                    

Kako ne shvaća, njegovo oprosti ne će pomoći ništa. Znate ono kad razbiješ tanjur pa ga pokušaš zaljepit... On nikad više neće biti isti.

Ali možda je ta stvar i sa Liamom, ne znam šta je sve prošao u prošlosti pa da je danas ovakav ali ni moja prošlost nije bajna. Otac me napustio, majka nije marila i od malena sam gradila sebe i učila stvari sama.

Prošlost je prošlost i treba ju ostavit iza sebe pa koliko god bila bolna i trebali bi ju shvaćati kao lekciju i pomoću te lekcije izgraditi sebe kao čovjeka.

Ali tko sam ja da sudim i da govorim, nismo svi isti i ne reagiramo svi jednako, ne nosimo se svi isto prema nekim stvarima ali možemo jedni od drugih naučit.

Lagano ustanem iz kreveta i krenem pod tuš. I dalje osjećam bol i svaku modricu na sebi i mogu vam reći da se ni ne usudim gledati u njih jer ni malo nisu ugodne za oči. Nakon tuširanja obučem Liamovu bijelu običnu majicu te kremom namažem svaku modricu.

Želim danas uživaati i maksimalno provest dan jer tko zna kad ću opet. Umila sam svoje lice kako bi se dodatno probudila i krenula si skuhat kavu, već odavno ju nisam pila a mogu vam reći bila sam ovisnica, jer mi godi i dosta me razbudi.

Nakon toliko vremena miris kave dopire do mene što me i opušta te krenem u dnevni boravak i sjednem na kauč i ispijam gutljaj kave. Ne mogu vam opisati koliko mi godi.

Koliko god želim odmaknuti svoje misli od Liama i dalje razmišljam o njemu. I glavno pitanje koje mi se mota po glavi je Postoji li dobrote u njemu? Nakon jučerašnje scene ne vjerujem ali opet...

Ni ne želim si postavljati pitanje zašto ja, jer odgovor ne ću dobiti ali zar je moralo baš biti ovako? Patim čitav svoj život, mučim se, trudim se i nikad na bolje uvijek neke loše stvari.

I dok ispijam drugi, pa treći gutljaj kave u misli mi uđe moja klupica. Sve bih dala da sad sjedim na njoj, dok vjetar mrsi lice i kosu, dok vrh mog nosa već pomalo poprima crvenkastu boju, dok je moj pogled na zvijezdama i dok uživam u tom trenutku samoće. Zaklopim svoje oči i zamišljam, zamišljam to moje mjesto koje mi je u kratkom roku ušlo pod kožu i postala navika...

LIAM P. O. W

"Zar si morao bit tako grub"

"Nikola molim te nisi se izgasio od kada smo ošli"

"Pa da mi možda odgovoriš?"

Puhnem iznerviran jer već znam koliko će me grdit i osuđivat i govorit mi da nisam trebao što znam i sam.

"U redu, znaš koliko me iživcirala poruka Nives, ne ona više nije glavna ne u mom životu i ne ću joj dopustit da ga ponovo uništi... Tko je ona? Svašta mi se motalo po glavi toliko pitanja a nigdje odgovora i onda je ona ušla u kuhinju i rekao sam joj da ide u sobu, stvarno jesam no nije me poslušala. Nikad me ne sluša, došla je do mene i stavila ruku na rame na što sam joj rekao da ide u sobu ako ne želi biti jebana jer... Ja... Večer prije smo imali sex, točnije ja ali to sam i prije radio curama i to mi ne stvara toliki problem. Iza toga je počela skupljati staklo s poda na što sam ju digao na kuhinju i onda me udarila nogom u međunožje!! To ni jedna nije napravila i uz sve to tu mi je pukao film, pokušala je pobjeć u sobu ali se ubola na staklo. Krenuo sam ju samo ošamarit ali nisam imao kontrolu i udarao sam ju sve jače po svim djelovina tijela jer tad nisam vidio Annu... "

" Već Nives " nadodao je Nikola te izdahnuo.

" Gledaj ona ne zna za tvoju prošlost i vjerojatno joj ni nećeš reći ali ako se ovakve stvari budu ponavljale, Liam ti joj moraš reći jer drugi put ćeš ju ubit. Zamisli šta bi bilo da ja nisam naišao ... I taj sex, to nije bio sex to je bilo silovanje ali i ja sam joj učinio istu stvar i znam da nisi mogao stat kao i ja ali iza toga sam razmišljao kroz koliku je bol Anna prolazila u tom trenutku, Bože nevina je bila a ja kao da nisan imao sex 10 godina..."

"Znam Nikola ali opet ja sam takav..."

"Nisi, to je sve dio tvoje prošlosti i još uvijek živiš u njoj jer da ne živiš ne bi bio ovako grub prema ženama ali opet te razumijem bio sam tu čitav tvoj život... Nemaš pojma koliko mi je bilo žao cure kad sam ju vidio takvu, punu modrica, u nesvijesti... Znao sam da si grub ali ne tako i potrudi se da ispraviš stvar jer možda kad ti je prišla možda te samo htjela smiriti... Cure su takve kad si i najgori, kad nisi dobro, kad vidi da te nešto muči žele ti pomoći bez obzira na sve. Ona je prva cura koja ti je rekla da ima nešto dobro u tebi, bar je mislila tako ali možeš još to ispraviti "

I evo ga NAPOKON nastavk... Vjerujte mi više sam se ja veselila nego vi i mogu vam reći s guštom sam ga pisala...

Ne želim vam pisati razloge zbog kojih sam bila odsutna ali tako je kako je

Nadam se da vam se sviđa ❤️

Zatočena ( UREĐUJE SE)Där berättelser lever. Upptäck nu