Zatočena ( UREĐUJE SE)

Prepustila sam se da osijetim kako je to biti voljen.

Pa dragi moji,i 3.nastavak je tu ali da nije vas ne bi ni ovog nastavka bilo,ni nastavka prije ovoga.I ako nisam bila aktivna po par mjeseci ipak ste mi opet dali podršku i inspiraciju za nastaviti pisati dalje.I hvala vam!❤

"Ideju"-zbunjeno sam upitala.

"Ja,ti,piće,kokice ali bez filma"

"Liam,jesi ti ozbiljan,piće i kokice ali bez filma"-još više zbunjena sam ga upitala.

"Želim pričati s tobom.Želim saznati o tvom životu,o tvojoj prošlosti,o svemu,što voliš što ne voliš,sve."

"U redu, ali ti..."

"S moje strane isto,možda je Nikola u pravu možda mi možeš pomoći da probudim zvijer ali zvijer u srcu koja odavno već spava"

"Pa bit će mi zadovoljstvo"-poskočila sam na mjestu i uputila mu osmijeh.Ovo sam čekala,pravog iskrenog Liama.

Pošli smo u kuhinju ja sam uzela kokice a on 2 boce crnog vina i 2 čaše.Što on misli da radimo tulum?

Sijeli smo na kauč i popili po gutljaj vina.

"Ali 100% iskrena moraš biti kao i ja naravno.Prepuštam tebi da kreneš s razgovorom i samo ćemo se nadovezivati jedno na drugo"

Klimnula sam glavom i otpila još jedan gutljaj vina.Sad mi je jasno zašto je ponio dvije boce umijesto jedne. Razmislila sam malo koje pitanje da mu postavim pa sam odlučila krenuti s nečim blažim ,kao što je i sam rekao samo ćemo se nadovezivati"

"Koje je tvoje najdraže jelo"- pitanje godine!

"Hmm,dvoumim se između lazanja i tjestenine sa sirom,ali mislim da će lazanje ipak presuditu,tvoje najdraže jelo"-s osmijehom je upitao.

Ima tako lijep osmijeh,šteta što ga ne viđam često,vjerujte mi kad se smije ne bi ste ni slutili kakav se idiot krije iza tog osmijeha.

"Tjestenina sa sirom kod mene presuđuje,jednom si mi čak i spremio to za jesti"

"Da,sijećam se ali bilo je najjednostavnije nisam mislio da ti je to najdraže jelo."

"Što te usrećuje"-upitao je te smo ispili još jedan gutljaj vina.

"Ne bi vjerovao, ali moja stara dobra klupica u parku.Svaku večer bi sjedila na njoj ne bitno koje godišnje doba  bilo.Kad god sam imala problema s majkom,sa školom,s bilo čim tu sam se opustila i raščistila svoje misli.Pomagalo mi je da se zacijelim da na jedan tren zaboravim na sve.Znaš,fali mi to."-spustila sam glavu te uzdahnula.

"A ti? Što tebe usrećuje"-upitala sam pogledavši ga pravo u oči.

"Vjeruj mi,već dugo nisam sretan,već polako i zaboravljam kako je to biti sretan. Ali jedna stvar me usrećuje,gitara.Često bi provodio sate u sobi,u parku,na nekom napuštenom mijestu sviraju i pjevajući pjesme,smišljajući ih ali ih nikad nisam zapisao.Otpjevao bi i odsvirao onako kako se u tom trenutku osijećam,svu svoju bol sam prenio na gitaru i imao sam osijećaj da gitara otjera sve.Znam glupo,slobodno se možeš smijati ali mislim da moja gitara i tvoja klupica bi bila dobra kombinacija"

"Wow,znaš svirati? Kako to da nikad nisam vidjela tvoju gitaru,kako to da ju ne koristiš više ako ti pomaže"

"Jednom sam bio toliko ljut i bijesan jer gitara nije pomogla da otjera stres ,možda sam si i umislio da me gitara čini sretnom,pa sam ju....razbio"

"Kupi ju.Pokušaj ponovo,možda te može učiniti sretnim.I da slažem se moja klupica i tvoja gitara bi bila savršena kombinacija"-osmijehnem se te sam ispila još jedan gutljaj vina.

"Na što si ponosna u vezi sebe?"

"Hm,na to koliki sam zapravo borac.Kako ne dopuštam da me išta obori na tlo,već u mračnim stvarima gledam pozitivne stvari.Možda sam luda zato što mislim da postoji nešto dobro u ovom svijetu i u svakoj osobi pa koliko god se to ne činilo tako"-ponosno sam odgovorila na ovo pitanje davajujći  za mene savršen odgovor te sam upitala njega isto.

"Pa ne bih rekao da sam ponosan na išta u vezi sebe.Ne radim dobre stvari i ne mislim uvijek pozitivno kao ti,ali ni ne trudim se.Davno sam se prestao truditi oko sebe glavni cilj mi je bio tretirati ostale kako su pojedine osobe mene tretirale."

"Liam,tko ti je načinio takvo zlo da si se u monstruma pretvorio?"-upitala sam rizično pitanje ali večeras samo iskrenost.

"Nives"

"Nives je moja maćeha,vidiš do svoje 7 godine imao sam savršenu obitelj dok se moja majka nije razboljela od leukemije te ubrzo samo 7 mjeseci nakon toga preminula.Tata je bio shrvan i bio je dosta dugo sam ali kad sam imao nepunih 13 u njegov život je ušla Nives.Ispočetka je sve bilo bajno i krasno,na tren sam osijetio majčinsku ljubav koja mi je falila,a i moj tata je bio sretan,sve dok jednog dana nije pokupio svoje stvari i nestao bez traga ostavljajući me s Nives.Iz početka smo bili podrška jedno drugom,pazila je na mene ali s vremenom alkohol i droga su prevladali i počela je govoriti dosta ružnih stvari a onda njene riječi su se pretvorile u udarce.Ruka,noga bič,remen njoj je bilo sve jedno.Bojao sam se imao sam 13-14 godina,bio sam dijete.Što sam mogao?Bio sam....bio sam kao i ti,drhtao,molio,plakao ali ništa nije pomoglo.I s tim sam živio do svoje 18 godine,svaki dan trpio i danas su samo ostali ožiljci.Nives,ona je u zatvoru ali ne zbog nasilja već zbog švercanja droge i tu je dobila 48 godina zatvora i nadam se da će trunut u zatvoru.Iza toga pomalo sam upadao u bande i na kraju stvorio sam svoju, i  ja sam bio taj koji je imao tu moć a ostali ljudi su patili,točnije žene.Tukao bi ih,silovao,prijetio jer sam zamrzio sav ženski rod i to je tako ostalo do danas"-glasno je uzdahnuo i ispio cijelu čašu vina te nadolio drugu.Njegove žile na rukama i vratu od bijesa sada su se već vidno iscrtavale,njegov pogled je bio mračan i pun boli.Skupila sam dosta hrabrosti da mu priđem i svoju ruku stavim na njegovo lice.

"Znam da boli,znam da si pun mržnje i imam razumijevanja.Takvo nešto proći kao dijete je nešto što ne bi ni najgorem neprijatelju poželjela.Žao mi je što si morao proći kroz sve to sam,što nisi imao pravi oslonac uz sebe.

"Ali nisi ni ti imala"-sada već pomalo smiren postavio mi  pitanje kojeg sam se najviše bojala.Maknula sam ruku s njegovog obraza te uzdahnula.

"Oca nisam nikad upoznala,moja majka je rekla da me nije htio i da nas je napustio i to je sve što mi je ikad rekla.Kad god sam pitala kako sam odrastala i postajala sve znatiželjnija tako je sve postajala grublja i davala mi doznanja da mi ne želi dati odgovor.Nisam nikad osijetila majčinsku ljubav,jednostavno moja majka je uvijek bila gruba prema meni.Stalno mi je ponavljala kako me mrzi,kako me ne želi i kako me nikad nije ni željela.Kad god bi krivo nešto napravila tukla bi me.Tako da sam sama odrastala uz sve te probleme imala sam problema i u školi,svi su znali tko je moja majka i čime se bavi,kako zarađuje novac.Prostitucijom.Imala je razne dečke,dovodila ih je doma,pa čak su neki bili za jednu noć ali to su sve alkoholičari,narkomani,ljudi sa propalim životima.Nikad nisam imala podršku od nekoga nikad nisam osjetila taj osijećaj ljubavi"-tiho sam uzadhnula i suze su samo potekle mojim licem.

Ovog puta njegove ruke su bile na mom licu .

"Djevojčice,žao mi je što si morala prolaziti kroz sve to i žao mi je što bar na tren nisi osijetila taj osijećaj voljenosti,kad bih mogao dao bih ti 7 godina neizmjerne ljubavi i podrške moje majke i oca."-osmijehnula sam se te ga pogledala pravo u oči .

Čemu sve ovo? Čemu ovolika iskrenost?Možda se stvarno želi promijeniti ili ipak možda ne, ali opet da ne želi ne bi mi bio ovolika podrška i ne bi mi ispričao ovo sve.U tom trenu osijećala sam se toliko opušteno i sretno,a njegov topao dah sam osijetila na svojim usnama i njegov pogled kako šara mojim licem.I prepustila sam se,prepustila sam se da njegove usne budu na mojima.

Prepustila sam se da osijetim kako je to biti voljen.

Ovo je malo duži nastavak i me događa se toliko toga,ali glavna tema ove priče se pomalo izvlači i izlazi na vidjelo. Hoće li stvari biti bolje ili ipak gore?