"Ne brini, neće boljeti

8K 167 12
                                    

"Mogli bi večeras organizirati party šta kažeš"

"A ne znam brate, nisam baš za to raspoložen"

"Ma dajj, cure, zgodneee cure brate, piće, glazba... Vjeruj mi nećeš se pokajati" - kažem uz mali smješak na što on potvrdne glavom.

"U redu, hajmo to organizirati" - kažem te sjednemo za stoj u kuhinji.

ANNA P. O. V

I dalje ležeći nepomično razmišljam zašto pobogu ja, svaki đava na mene. Prvo čitav svoj život trpim kako verbalno tako i fizičko nasilje majke, za oca ni ne znam ali za sve mamine dečke znam, koji su dolazili kod nas doma. To su sve bili kreteni, drogeraši, propalice a mojoj majci su dosta plaćali jer im je radila uslugice. Kroz svoju školu sam bila maltretirana od strane profesora i đaka, samo na osnovi mog izgleda i financijskog stanja, zbog moje majke tj. Načina na koji moja majka zarađuje. Nitu jednom u ovih 19 godina se nisam imala kome obratit nisam imala tu osobu kojoj se mogu izjadat, s kojom mogu dijeliti teret koji nosim... Čitav svoj život učila sam sve sama, trudila se da ne budem kao svi ljudi koji su me okruživali već baš ono suprotno, trudila se da udovoljim svima pružala im ljubav i dobrotu a ja sam ta osoba koja je to trebala. Samo mali znak pažnje, jedan osmijeh, jedna lijepa riječ, pa ne tražim previše... Ali ja to nikad neću dobit, nikad neću osjetit ljubav.

Iz misli me trgne namješteni liam sa haljinom u ruci i štiklama, što li sada hoće.

"Spremi se, najbolje što možeš, do 21:30 budi spremna djevojčice" - pruži stvari na krevet te izađe iz sobe

Ne mogu reći ne, ne mogu ne srediti se i ako to nisam nikad voljela, točnije nisam imala priliku niti za koga i ovog puta to sam htjela napravit ne za Liama već za sebe.

Pošla sam pod hladni tuš i na brzinu se otuširala. Nakon svega 2 minute uzela sam bijeli ogrtač i nježno svoje tijelo zavila njim, svaki moj korak, svaki pokret tjera me da osjetim malu dozu boli. Umijem se te na lice stavljam puder koji prekrije masnice i oteklinu iznad isne, nanesem tamno sjenilo na kapke te uvijem trepavice i stavim maskaru. Popunom svoje i ovako tamno smeđe obrve i uzmem bronzer i stavljam ga nježno na obraze kako bi napravila konturu, te uzimam crveni ruč i stavljam na svoje popunjene usne. Nikad nisam bila cura koja se previše šminka ali kad se pogledam u ogledalu, sviđa mi se djevojka koju vidim. Osušim svoje tijelo ručnikom i navučem crvenu svilenu haljinu koja je možda malo previše otkrivala moje poprsje ali nisam marila.



Svoju tamnu kosu sam uvila samo malo da dobijem volumena te obula zlatne štikle

Ουπς! Αυτή η εικόνα δεν ακολουθεί τους κανόνες περιεχομένου. Για να συνεχίσεις με την δημοσίευση, παρακαλώ αφαίρεσε την ή ανέβασε διαφορετική εικόνα.


Svoju tamnu kosu sam uvila samo malo da dobijem volumena te obula zlatne štikle.
Gledam se u veliko ogledalo u sobi i smiješak na mom licu ubrzo nestane. Nikad se nisam vidjela u ovakvom izdanju samo svoju majku koja je nažalost bila prostitutka.

U sobu hitro ulazi Liam te krene prema ormaru i zastane te se okrene.

"Djevojčice u takvom izadnju si mi još privlačnija moram priznat" na tu njegovu rečenicu preokrenem očima na što se on vidno iznervira.

"A ne, ne, Liamu nikad ne smiješ prevrćati očima, malena ne bi htjela da skinem tu tvoju haljinu koja ti savršeno stoji i da te napokon proučim na ovom krevetu, znaš imamo još vremena"

"O-oprosti" - tiho kažem i slegnem glavu na šta se on nasmije i krene presvlačiti. Još mi samo to treba i ako sam svjesna da me možda baš to čeka poslije.

3 sata iza ponoći

Svi su već vidno pijani a pogotovo Liam koji sijedi pored mene i svoju ruku drži na mojoj nozi. Osjećam se tako jadno, poniženo jer me svi gledaju kao njegovu kurvu. Na izgled tako bi se i reklo.

Ljudi pomalo već kreću kući a ja sam svjesna da za mene kreće pakao.

"Malena idemo ja i ti spavati" - kaže malo jačim glasom tako da ovo par ljudi što su još tu usmjere poglede i smješke na licima k nami.

Nismo ni ušli u sobu Liam me uhvati za ruku i teturavim koracima krećemo k krevetu.

"Skidaj se" - hrapavo kaže skidajući svoju majicu.

"Liam, n-nemoj" - već uplašena onog što slijedi zamucam tihim tonom.

"Malena, nisam zaboravio tvoje konstantno preokretanje očima tokom noći a za to djevojčice moja ide kazna" - nasmiješi se te mi priđe.

"Ne brini, neće boljeti"

Znam, znam ljudi dosta dugo čekate nastavak a ja kao ja moram se opravdati.
Naime, radim po cijele dane i umorna sam i nekada i zaboravim da trebam napisat nastavak, nekada nemam volje ali trudim se i danas sam rekla sama sebi E NE MOŽE, toliko dugo čekate nastavak da sam morala koliko toliko danas napisati nešto i nadam se dragi moji da vam se sviđa 💞

Zatočena ( UREĐUJE SE)Όπου ζουν οι ιστορίες. Ανακάλυψε τώρα