Zatočena ( UREĐUJE SE)

1.dio

UPOZORENJE ⚠️🔞

U ovom dijelu ćete se susresti s spominjanjem teške droge (Heroina).

• Anna •

Interesantno je kako svatko od nas ima drugačiji život.
Slične probleme ali potpuno različite također nošenje s tim istim problemima.

Za neke pojam problem znači što obući, koju boju noktiju izabrati, koju torbicu kupiti, koji automobil uzeti dok za druge pojam problem znači što jesti,kako posao naći, kako odplatiti dugove, kako izaći iz porodičnog nasilja...

Kao djete bila sam sretna,ispunjena puna visokih očekivnja te velikih životnih ciljeva.

Kako sam odrastala pogled na život postajao je sve drugačiji, raznorazni problemi su se gomilali dok su određene stvari postajale drugačije i jasnije.

Moj otac mi je uvijek govorio Vjeruj i desit će se.
Sve bih dala da vidim njegove kestenjaste oči, naborane crte na čelu, podočnjake za koje se nije ni trudio prekriti ih, osmijeh kraj kojeg su se nalazile rupice na obrazima. U najboljim godinama napustio je mene i Stellu.

Stella je osoba koja je bila nabrižnija,uvijek pazila na sve osim sebe, trudila se svima udovoljiti i pomoći. Bila je moj oslonac,moj heroj kao i moj otac. Bila je majka za poželjeti. Kad nas je otac napustio imala sam svega 6 godina od tada svakim danom postajla je dugačija. Umijesto vedrog duha, smijeha koji bi odzvanjao kroz kuću, zagrljaja i poljubaca,priča za laku noć nasljedili su dani bez smjeha,puni tuge, boli, zapuštanja...

Sve dok nije mogla psihički izdržati i utjehu bi pronalazila u heroinu. Svakodnevno bez svjesti sjedila bi u kuhinji ,na podu. Njeno 'beživotno' tijelo bilo bi moj svakodnevni prizor.

Kada bi i bila pri svjesti, izdržujući svega par sati u danu bez droge, bila bi puna mržnje, kriveći mene za očevu smrt polagano se udaljavala kao majka od mene. Svakodnevno trpeći njene bijesne 'epizode', udarce,povišeni ton s govorom mržje.

U jednim trenutcima proklinjala sam dan kada sam rođena, mrzila što je baš ona moja majka, što mene krvi za nešto za što sigurno nisam kriva.

S druge strane bilo je dana kada bi imala razumijevanja shvaćajući kako je izgubila osobu s kojom je provela pola svog života,odrastajući i sazrijevajući kao tinejdžeri, stvarajući raznorazne uspomene, obitelj ,gradeći za sebe budućnost te nadajući se zajedničkoj dubokoj starosti.
U treptaj oka sve je to nestalo, tonući sve dublje i dublje nije uspjela kontrolirati tugu i bijes već je dopustila da ju prevlada. Imajući mene kao kćer jedinicu,sliku i priliku svoga oca još teže je preboljela situaciju jer sam ju podsjećala na njega.

Ustajem s klupice koja se nalazila u zapuštenom parku nedaleko od kuće. Stavljam prohladne ruke u džepe jakne i laganim koracima krećem nadajući se da ju neću sresti u putu prema sobi.

Nakon 10ak minuta hodanja stignem u dvorište te lagano otvorim ulazna vrata pokušavajući ne napraviti ni najmanji zvuk. Lagno na prstima krećem prema sobi okrećući se oko sebe ne bi li je ugledala.

Moj pogled je pao na kauč na kojem je Stellino budno tijelo ležalo ali nesvjesno okoline bez mogućnosti mrdanja. Mislim da ni čak mali prst ne bi uspjela pomaknuti. Sve zahvaljujući heroinu.

Uzdahnem i krenem u sobu zatvarajući vrata za sobom. Skinem jaknu te ostatak odjeće i odem pod topao tuš. Sve to obavim na brzinu priželjkujući utonuti u san što prije. Odjenem podeblju pidžamu te se ušuškam u krevet. Trenutak kad je moja glava pala na jastuk san se već pojavio.

•••

03:47

Glasno lupanje me budi te se ustanem u sjedeći položaj. Lomljenje stakla, razbacivanje raznih stvari po podu su bili jedini zvuci u cijelom susjedstvu. Lagano se ustanem te otvorim vrata prvo provirujući glavu kako bi vidjela je li 'zrak čist'. Nitko se nije nalazio u hodniku. Otvorila sam vrata i laganim koracima uputila se prema kuhinji.

Bum

Zvuk pucnja odzvanjajući kućom natjerao me da prekrijem uši te glasno skriknem. Zatvarajuć oči svega par sekundi skupim hrabrosti ponovo ih otvoriti kako bi ugledala veliku gromadu od čovjeka predamnom.

Sve nakon toga postalo je tiho, tmurno te na kraju.

MRAČNO