3

7.5K 447 4
                                    

Magda je bila ljubazna i objasnila mi kako ovde funkcioniše život. Naravno imamo rutinske kontrole, rad na terenu, redovni pregled životinja, tu su i neke operacije sve u svemu sve normalno osim što radim sa divljim životinjama koje neretko moraju biti vezane da bi bile pregledane.

- Doktorka Ridli.

Okrenem se i ugledam Nalu.

- Nala, samo Alli sećaš se.

- Da, kako Vam se čini rezervat?

- Ne persiraj mi i dopada mi se. Nikad nisam videla toliko različitih životinja na jednom mestu.

- Afrika ima svojih čari. Hajde doktor Ridli je rekao da te povedem u terensku kontrolu.

- Šta čekamo?

Nala je vozila i pokazivala mi predeo i životinje. Prvo smo se zaustavili kod slonova i pregledali smo ranu na nozi jednog slona ali ono što me je opčinilo jesu njegove oči.

- Kažu da slonove oči govore najelegantnijim jezikom.

- Oči im tako mistične i opijajuće.

- Da. Hajde imamo još posla.

- Da – pomaknem se s mesta.

. . .

- Budi mirna – Nala mi kaže.

- Zaš . . . o – gledala smo u Džejka i lava.

- Šta on to radi? – pitam tiho.

- Gospodin Harper je krotitelj divljih životinja, radio je sa ovim lavom pre ekspedicije sada nastavlja sa kroćenjem.

- Neće li ga lav . . . pa pojesti?

- Gledaj.

Ovaj Tarzan je pravi Tarzan. Lav mu dozvoljava da ga mazi. Pa to je neverovatno.

- Hoćete li vas dve vakcinisati to mladunče ili ne? – pita nas dok i dalje gleda u lava.

- Hajde – Nala me pozove.

Mladunče je bilo prilično mirno mada se pobunilo nakon uboda i odmah otrčalo.

- Gotovo – Nala se nadmešila.

- Da – srce mi tuče kao ludo. Hej lav.

Mi smo se povukle a za nama i Džejk sa još dva momaka, obezbedili su deo za lavove i krenuli ka nama.

- Znaš da je taj lav mogao da te pojede? – zvučim kao moja majka.

Kratko se nasmešio. Auč, još ima i lep osmeh. Ne.

- Šta je bilo Prada? Uplašila si se?

- Zašto me uporno zoveš tako? Moje ime je Alli – nagovestim i skinem moje Pradine naočare na šta se on ponovo nasmeje.

- Sunce je ovde prejako ako baš moraš da znaš a meni smeta prejaka svetlost – nagovestim.

- Nala proveri antilope, momci će ići sa tobom, ja ću provesti doktorku Ali da joj pokažem granice.

- U redu gospodine.

- Kakve granice? – pitam Tarzana.

- Videćeš.

. . .

- Rezervat je ograđen električnom ogradom? – iznenađena sam.

- Kako drugačije da zadržimo životinje ovde? Kad bi napustile park lovokrdice bi ih pobili.

Hiljadu zvezdaWhere stories live. Discover now