#2 Poslije dodira [✔]

13. Do vječnosti

Prošle su dvije sedmice od tuluma. Dominik i ja smo od tada zajedno i još uvijek se zapravo privikavam na okolnosti sa njim. Još uvijek zapravo ne mogu da vjerujem da sam sa njim u vezi.

Uprkos tome što je kratak period otkako smo u vezi imam osjećaj da smo već godinama zajedno.

Dominik danas radi prvu smjenu u bolnici tako da sad imam slobodnog vremena. Amanda je zajedno sa mnom pravila ručak pošto će se Alec i Dominik svratiti poslije posla do nas jer su obojica u prvoj smjeni.

Zvale smo i Doloris, ali ona je imala drugih obaveza koje nam nije htjela kazati. Nešto krije, ali možda sebi samo i umišljam.

"Kako ide sa tobom i Dominikom?" Amanda me upita nakon dvije sedmice to pitanje. Nasmješim se.

"Ide dobro, zapravo, predobro. Još uvijek se navikavam."

"Opušteno, kako je bilo meni i Alecu na početku veze, a sada smo već pola godine. Tako ćete i vi."

"Nadati se."

Nakon što su Dominik i Alec došli jeli smo skupa, a onda nas je Alec napustio vrlo brzo govoreći kako ima nekih obaveza kod kuće. I on je čudan. Amanda je također primjetila da nešto nije ovdje u redu.

"Amanda, neće ti smetati da ti sestru ukradem sad?"

"Zavisi, šta dobivam zauzvrat?" Našali se pa i mene nasmijne samim time.

"Slobodu."

"Samo daj! Idite golupčići."

Uzima me pod ruku i ja prema izlazu uspijem da se dočepam jakne obješene od zid kraj vrata. Brzo se spuštamo niz stepenice prema izlazu i ulazimo u auto. Ne govori mi kuda idemo, ali već sama zaključujem da nas vozi prema plaži. Zbunjena sam.

"Dominik šta..."

"Sve će ti biti jasno dok dođemo", prekine me i parkira auto blizu plaže. Izlazimo iz auta i odlazimo tamo gdje su Doloris, Lana, Hunter i Alec. Još uvijek mi nije jasno šta ćemo ovdje i zašto nije sa nama Amanda, ali onda vidim kutiju punu ruži i svijeći. Alec je stojao nervozno me posmatrajući. Počinjem polako slagati kockice u glavi.

"O moj Bože", prošapćem i ponovo pogledam u Aleca, shvatajući da će večeras da zaprosi Amandu. Nalet sreće mi prostruji cijelim tijelom i zbog toga dođem do njega i zagrlim ga ni ne znajući zašto.

"Tako mi je drago zbog vas", kažem dok se izmaknem.

"Još ne znam zvaničan odgovor", pomrmlja i počeška se po glavi.

"Ne lupetaj gluposti Alec!" Pogledam ponovo u kutije i odem do njih. Ubrzo poslije toga postavljamo sve što je potrebno. Dogovorili smo se da će Doloris ići Hunterom po nju, a onda će je voditi do mjesta gdje ćemo mi od latica ruži i svijeća napraviti put do Aleca.

Bila sam uzbuđena, jako uzbuđena.

Kada je sve bilo spremno Doloris i Hunter su stigli sa Amandom dok smo mi stojali na stranu, a Alec u sredini puteljka od latica ruži. Amanda je imala povez preko očiju i dok je ispitivala zbog čega su stigli na plažu Alec je uzima za ruku i skida povez.

Njen izraz lica je bio neopisiv.

Jasno izraženo iznenađenje, šok, radost i suze radosnice koje su istog trena potekle niz njene obraze. Alec se spustio, izvadio kutijicu sa prstenom i Amandinu ruku u njegovu.

"Od samog početka si ostavila traga, tada sam govorio da si uporna. Sada bez te tvoje upornosti i tvrdoglavosti život bi mi bio dosadan i monoton. Želim da ga provedemo skupa do kraja života. Pristaješ li?"

Amanda ne može odgovoriti, umjesto toga se spušta za Alecom i poljubi ga. Aplaudirali smo sretni zbog njih, a u tome svemu osjetim Dominikov pogled na sebi i osmijeh na licu mi se zacrta.

***

U stan ulazimo poslije ponoći. Ni ne ustručavamo se da palimo svijetla nego odmah odlazimo do spavaće sobe.

"Kakva noć", kažem više za sebe nego zbog Dominika, ali me svejedno čuje. Priđe mi iza leđa i nasloni se na moje rame.

"Nije njoj još stigao kraj srce", odvrati mirnom bojom glasa dok vršcima prstiju prolazi preko tanke tkanine koja mi prekriva kožu.

Zažmirim na trenutak i prepustim se osjećaju. U jednom trenutku sam u odjeći, dok već u drugom ostajem samo u dojnem rublju. Nije me strah, a ni sram. Okrenem se prema Dominiku dočekavši njegove usne na svojima. Ljubio me nježno i sporo rukama prolazeći mojim leđima. Otkopčavam mu košulju, dugme po dugme sve dok i ona ne pada zajedno sa mojom odjećom na pod. U sljedećem momentu ne osjetim tlo pod nogama već mekani madrac na koji me položio, legao je preko mene ne odvajajući nam usne dok ga ja obgrlim nogama oko struka. Ruke su mi oko njegovog vrata gladeći ga svojim noktima.

"Čekaj", šapne mi i izmakne se. Zbunjeno ga gledam i krenem ga pitati šta je problem, ali me prekine sa kutijicom koju je ne znam odakle uzeo. Otvara je i unutra je prsten koji svjetluca na mjesečevom svijetlu. Prekrivam usta od šoka i poželim kao i Amanda da zaplačem. Vjerujem da nisam daleko od njene reakcije.

"Ovo nije prosidba, nego prsten vječnosti i obećanja. Aria, želim stvarno da ovo između nas ostane zauvijek. Želim tebe u svom životu do kraja i da sa tobom doživim sve lijepe i loše trenutke, ali do tada i do trenutka dok te ne zaprosim jer je sad još rano, želim da nosiš ovaj prsten kao obećanje za zauvijek, ako želiš naravno."

Poljubim ga, baš kao Amanda Aleca jer nije mogla odgovoriti od šoka.

"Želim", odgovorim mu na usne tiho, šapatom. Nasmije se i stavi mi prsten na prstenjak i nastavimo tamo gdje smo stali.

A/N

Awww, bebeee😍😍

Ovaj mi je nastavak baš onako posebno drag jer sam vam i spojila Amandu i Aleca te njihovu budućnost koja se nije spominjala u njihovoj priči.

Nadam se da vam se dopada nastavak koliko i meni, epilog najvjerovatnije ide večeras 😁❤

U posljednim nasravcima sam već odala ko su sljedeći glavni likovi u novoj priči, pa ako ste pratili mogli ste već naslutiti ;)

Xoxo 💋