#2 Poslije dodira [✔]

12. Sloboda

Noć je progutala grad, zvijezde su se okupile oko mjeseca i vodile svoju standardnu igru svjetlosti. Bližila se ponoć, a našem druženju dolazi kraj. Osjeti se nedostatak temu, a pored toga Hunter i Luna su naglasili kako sutra imaju jedan ispit.

Još su malo ostali sa nama, pa se pozdravili i otišli. Ostali smo Doloris, Amanda, Alec, Dominik i ja.

"Trebala bih i ja ići", prozbori Doloris. Srce mi iznenadno počinje da kuca brže. Ona ako ode, ostajemo nas četiri, a Amanda mi je najavila da će nam smjestiti da budemo sami kako bi razriješili ono što imamo.

"Mogla si još ostati", čujem sebe kako govorim, ne mogavši se zaustaviti u tom naumu. Amanda me čudno pogleda dok Alec i Dominik očigledno nisu imali sumnje. Ali znam i zašto Amanda tako gleda. Na licu joj se isčitava riječ "kukavica" upućena meni.

"Ostala bih, zaista, ali mislim da je i meni red da odspavam."

Otpratimo je do vrata i vraćamo se do dnevnog. Alec i Dominik su se za divno čudo vrlo brzo sprijatrljili i raspričali su se kao dugogodišnji prijatelji koji se nisu neko vrijeme vidjeli.

Amanda sjedne kod Aleca naslanjajući se dok je on grli. Neugodna situacija. Sjedim preko puta Dominika dok gledamo u zaljubljeni par. Skrenem pogled u Dominika baš onda kada i on u mene. Pogledi nam se sudare i mislim da oboje mislimo na isto, ali riječi ostaju neizrečene. Tenzija i napon između nas je toliko osjetljiva i jaka da mi se učini da je i Amanda i Alec osjete, ali oni su u svom svijetu.

Zaboga, Amanda, pomagaj-mislim u sebi dok ne skidam pogled sa Dominika.

"Aria, imaš li večeras kod koga ostati?" Upita me Amanda kao da je oslušnula moje misli. Zbunjeno je pogledam.

"Šta, što?" Upitam je u čudu. Šta smjera sad?

"Pitam te imaš li kod koga ostati večeras, mislila sam Alecom ostati nasamo pošto je u njegovom stanu došao brat", sliježe ramenima i pogleda u Aleca koji također kao i ja ima upitan pogled ne znajući šta smjera.

"Ja...ne znam, trebala si mi to najaviti", odvratim, shvatajući da je ovo trenutak gdje pokušava da me sa Dominikom spoji.

"Nisam bila sigurna da li će Alec moći ostati, znaš, zbog brata, ali može, a treba mi vremena sa njim. Dakle?"

Šutim. Tišina odjekuje dnevnim boravkom dok su pogledi upereni u mene.

"Nemam. Nema veze, mogu ja uzeti apartman za jednu noć", pomrmljam. Ovaj plan ako ne upali onda ću stvarno morati u apartmanu prenoćiti.

"Možeš sa mnom, imam jednu gostinjsku sobu na raspolaganju", Dominikov glas se oglasi i srce mi poskoči 'em od sreće , 'em od uzbuđenja.

Riječi ne izlaze iz mojih usta, umjesto mene Amanda se oglašava sa osmijehom na licu.

"Može, ako naravno tebi to ne pretstavlja problem?" Pogleda u Dominika. Jel se ja ovdje išta pitam? Mislim, nije da mi smeta, ali svejedno.

"Meni ne pretstavlja, ali pretstavlja li tebi Aria?" Upita Dominik, poseban naglasak stavljajući na moje ime. Ponovo se suočim njegovim sivim pogledom koji je sada svjetlucao neobičnim sjajem. Moj dragi Bože.