#2 Poslije dodira [✔]

7. Igra vatrom

Nisam puno spavala. Prvo zbog činjenice da napokon izlazim iz proklete bolnice, a drugo i vjerovatno najviše odgovoran razlog Dominik koji me ošamutio poljupcima.

Otišao je oko ponoći nakon što smo se "zasitili" jedno drugoga. Ruku na srce, njega se od sinoć nisam mogla zasititi, želim još.

Ujutro su došle medicinske sestre i donijele mi doručak koji nisam ni dirnula. Apetit mi je nestao.

Sama pomisao na njegove vlažne usne koje prekrivaju moje i njegove crne trodnevne brade čije dlačice mi draže osjetljivu kožu bude malu apokalipsu na dnu stomaka. Zadrhtim svaki put iznova i stegne mi se utroba.

Za par minuta očekujem njega u svojoj sobi na posljednju kontrolu. Iskreno sam se sad nadala da me neće izbjegavati s obzirom šta se sve sinoć desilo.

Sjedila sam na krevetu, lijeva noga me prošla u potpunosti dok je desna još uvijek u gipsu, ali mi je Dominik rekao da će i ona za koju sedmicu biti skoro pa cijela.

Moj pogled se prikuje na vrata koja se lagano otvaraju.

Dominik je ispunio sobu svojom pojavom. U bijelom mantilu i majici izgledao je kao anđeo čuvar, ali samo na prvi pogled. Bio je Christian Grey u stvarnome životu, barem u jednu ruku rekla bih.

Njegov pogled padne na moj i oči mu bljesnu neobjašnjenim svijetlom u tom momentu. Priđe mom krevetu i ponovo kao prethodnih puta osjećam da ću se onesvijestiti zbog manjka kisika.

"Dobro jutro Aria", glas mu je osvježavajuće blag kao i pogled kojeg mi je pružio tog trenutka.

"Dobro jutro Dominik."

"Jesi se naspavala?"

"Izgledam li kao da jesam?" Upitam i njegov pogled postane mračan. Sužava oči i skuplja obrve.

"Izgleda da ću tvoj jezik morati dovesti u red kad uhvatim priliku", glas mu se produbi i probudi u meni neobjašnjen osjećaj uzbuđena pomješan strahom.

"Što ne bi sad?"

"Jer, slatka Aria, ne vjerujem da ćeš uspjeti biti sasvim tiha", stomak mi se grči dok me odmjerava svojim sada crnim pogledom "a osim toga ne želim da budem pod pritiskom da li će neko ući i prekinuti me u mojim namjerama."

Nisam više uspjela riječi izustiti. Nisam znala ni šta da mu na to odgovorim. Ostavio me u mojim mislima da se mučim.

Sagne se do mog lica i utisne mi jedan poljubac kojeg nisam očekivala odmah, ali mu momentalno počinjem uzvratiti. Ljubio me sporo i nježno, ali nažalost previše kratko. Odpuhnem nevoljno i njegove usne se rastvote u osmijeh.

"Ne može sad", odvrati uz osmijeh.

"Neće moći ni poslije."

"Zašto to govoriš?"

"Radiš, a ja danas idem kući."

"Ne radim cijeli dan, a ni svaki. Vikendom sam slobodan."

"Nema to veze."

"Aria", glas mu je prijeteći i naginje se mom licu "ako misliš da će se ovo završiti samo na jednu noć neće, to ti obećavam."

"Ali jednom hoće", usprotivim se unatoč tome što mi je sad rekao da me neće ostaviti.

"Ne želim se sad sa tobom oko toga raspravljati, ali zapamtiću razgovor za sljedeći susret."

"Kada to?"

"Pustit ću te neizvjesnom", namigne mi i napušta sobu. Gledam za njim u nevjerici. Prvo, kako to ikako misli izvesti sa mojom slomljenom nogom? Ne mogu se kretati.

Dominik je čudne prirode u nekim situacijama, ali mi se dopada njegova upornost i tvrdoglavost.

Amanda je dva sata kasnije došla po mene, pomogla mi je da se presvučem u široku trenerku i majicu. Svoje stvari sam spakovala i zajedno sa njom izašla i potpisala list za napuštanjr bolnice.

Vozila me do našeg stana i tamo su nas čekali Doloris, Luna i Alec. Donijeli su grickalica i pića, razne igre tako da smo imali cijeli dan oko čega da se zabavljamo.

"Doći će i Hunter", obavještava nas Luna i svi se slažemo kako je dobro da i on dođe.

Uzela sam sebi energetsko piće dok sam jela dorito čips od paprike i čilija. Sjedila sam na sofi sa Lunom, Doloris je preko puta nas, a Amanda i Alec su bili u kuhinji.

Pustili smo sebi muziku u stanu i zabavljali se, pjevali, jeli i pili.

Vrata stana se otvaraju bez kucanja. Hunter je bio sav u crno odjeven i u kožnoj jakni. Njegove previše svijetle zelene oči su se odbijale od svo crnilo na sebi.

Takve oči poput njegove još nisam nigdje u nikog vidjela. Bile su posebne. Ali Dominikove su svejedno zračile nečim posebnijim.

Amanda me gleda ispod oka nakon što je izašla iz kuhinje Alecom. Imala je pogled koji se iz aviona mogao čitati kao šta kriješ od mene, naravno, nije me htjela to pitati pred drugima, ali sam znala da će me poslije zabave gnjaviti.

Previše me dobro znala kao osobu, čak i onda kada pomislim da glumim najbolje od pola glumaca.

A/N

Ja se ispričavam što jučer nisam objavila nastavak kao što je trebalo da bude. Baksuz sam, posjekla sam se na prst i nisam mogla tipkati kako je Big dragi rekao tako da nisam imala volje, a pored toga ubile su me obaveze.

Tako da sam sad izdvojila vrijeme, a večeras ću (ako budem po volji) napisati još jedan i objaviti da se odužim.

Xoxo.