9.

4.9K 256 1
                                    

ZOI

"Ne mogu da verujem da opet kasnim...", duboko sam uzdahnula, jer me već hvatala panika:"U stvari, ne mogu da verujem da sam prihvatila da idem sa njim na tu dobrotvornu večeru."

Nervozno sam šetala po stanu dok mi se moja najbolja prijateljica smejala sedeći u fotelji. Našminkala me pre više od sat vremena, ali ja jednostavno sada nisam imala šta da obučem.

Jedno je bilo spremiti se za izlazak i posao, a sasvim drugo biti među svim tim uglednim i bogatim ljudima. Plašila sam se da neću znati kako da se ponašam ispred njih, da ću nekako obrukati Teodora.

"Zašto nikada neću naučiti da odbijem nekoga?", isfruktrirano sam upitala dok sam još jednom pogledom prelazila preko svih haljina koje sam posedovala.

"Mislim da previše razmišljaš, jednostavno obuci belu ili crvenu haljinu, mada ni sa crnom ne bi pogrešila."

"Lako ke tebi da to kažeš, sem toga, kako to da ti propuštaš ovaj događaj?", upitala sam je.

Njena porodica je obično prisusvovala na ovakvim dobrotvornim manifestacijama, jer su one odlične za sklapanje novih poznanstava.

"Zato što planiram da naredna dva dana provedem kod Kristijana, ali moji roditelji idu", slegnula je ramenima.

"Čekaj, ti to hoćeš da kažeš da će Metju i Lisa prisustvovati?"

"Naravno da hoće, znaš li ti koliko sh Flejmovi uticajni?"

"Hvala ti na podsećanju da tamo ne pripadam, šta bih trebala da kažem tvojim roditeljima kada ih sretnem?"

"Draga moja Zoi, među tolikim ljudima male su šanse da ih vidiš, ako ih i sretneš samo im se javi, zar je sramota da te u tvojih trideset godina vide sa dečkom?"

"Dvadeset i devet, ne dodaji", detinjasto sam se pobunila:"I nije mj dečko, nikada o tome nismo ni razgovarali..."

"Zar tebi sve mora da se naglasi?", uzdahnula je sa nevericom:"Izlazite zajedno, provodite vreme zajedno, on brine o tebi, ljubite se; šta tebi tu nije jasno?"

"Praviću se da ovo nisam čula."

"Možeš se te praviti koliko hoćeš, Flejmovi ne izlaze sa bilo kime, treba da upoznaš žene njegove braće; jedna je šef farmaceutskog odeljenja u njihovoj bolnici, a druga svetski poznati advokat. Načula sam da su Flejmovi odgajani po strogim pravilima, zato i ne treba da te čudi džentlmensko ponašanje sve trojice. Njihovi roditelji su primer sloge i poštovanja, a ne verujem da su veze na jedno veče baš dozvoljene..."

"Menjamo temu", nisam želela da razmišljam o Teodorovim roditeljima, a još manje o njegovim prethodnim vezama. Svesna sam da je imao život i pre mene, ali aspekt života o njegovim bivšim devojkama me zaista nije interesovao.

"Brineš da ćeš tamo videti moje roditelje, a ja bih se na tvom mestu više brinula o njegovim roditeljima."

"Hvala ti na podršci", rekla sam joj sa očitim sarkazmom u glasu, a ona se ponovo zasmejala; nju je sve ovo veoma zabavljalo.

"Šta si rekla Steli za večeras?", upitala me.

"Ništa i ovako me svakodnevno sa širokim osmehom pita o "misterioznom muškarcu", a pošto spava kod Maje nisam morala da joj najavljujem svoje odsustvo."

Malo je reći da rođendan njene najbolje drugarice nije mogao biti u boljem trenutku. Sem toga, Majini roditelji su profesori u srednjoj školi i oni su jedni od retkih ljudi u koje imam puno poverenje.

"Zar ne misliš da je olako odustala od toga da sazna sa kime izlaziš?"

Sada kada je to pomenula... Stela je zaista bila manje napadna i zainteresovana nego obično.

Još jedan srećan kraj 🔚Where stories live. Discover now