Zla Randoom Knjiga

ja, ja, pa opet malo ja

Ovo poglavlje pišem kako bi proslavili 2K pregleda na ovoj priči i moju izrazito zaraznu pozitivu.

Htjela bih još jedno ludo poglavlje u ovom randomu posvetiti meni i nekim činjenicama koje možda niste znali o meni, a sigurno ih jako želite saznati ili barem niste svjesni da ih želite saznati.

Imam 17 godina i tek sam danas u potpunosti shvatila kako idem u petogodišnju strukovnu školu što je pomalo tužno i jadno i stvarno ne znam tko me tjerao da odem u tu ludnicu.
Starci se nisu mješali u moj izbor škole, no mogu priznati kako su bili izrazito iznenađeni kada im je još jedno od troje djece reklo kako će ići u školu za medicinske sestre.
Rekli su mi da me nisu vidjeli u tom zanimanju i da uopće ne znaju otkud je to došlo, a da budem iskrena ni ja nemam pojma.
Nikad u svom životu nisam htjela biti medicinska sestra.
Arhitekt, policajka, pjesnikinja, spisateljica, profesorica.
To definitivno, ali medicinska sestra isuse bože.
Ne znam na kojim sam drogama bila prije dvije godine kad su bili upisi u tijeku.
Mislim i dalje ne znam na kojim sam drogama, ali to nije bit ove priče.
Bit ove priče je da sumnjam u svoje sposobnosti i svoj zdravi razum koji očigledno nikad nije bio zdrav.
Možemo to primijetiti iz prethodnih nastavaka ovog randoma koji su valjda jednako tragikomični kao ovaj ako ne i više.
Što je na određeni način odlično jer pokazuje kako uvijek može gore.
Naravno, moja mama bi sada rekla kako uvijek može bolje, no budimo iskreni ta me filozofija nigdje ne bi dovela.
Možda u sobu u nekoj ludari ili na rubu nekog mosta, ali definitivno ne u treći razred škole u koju sumnjam toliko jako i iskreno.
Nikome nisam pričala o svojim strahovima.
Možda sam malo (zagreb)la površinu, ali teško je shvatiti osobu koja se smije u lice svojim problemima.
Da, to sam ja, vječiti optimist s licem pesimista koji se skriva iza svoje kose kao kriminalac od policije.

Daleko sam ja od kriminalca, možda više časna sestra.
Za godinu dana ću biti punoljetna i nisam još imala prvi poljubac, prvog dečka ili prvi dejt.
Ne pušim, ne drogiram se i ne pijem alkohol u tolikim količinama da se mogu napiti.
Jedan radler,  jedna čaša jegera (koji je btw nešto najodvratnije ikad),  koktel tu i tamo i možda koja kapljica vina kada se tata zaželi malo soka od grožđa.

Alkohol i kava su mi pregorki pa često dok ih pijem govorim kako je to odvratno, ali svejedno uzmem drugi gutljaj.

Čudan sam ja razumni čovjek.

Uživam u kapučinu od vanilije, mlijeku prženom na šećeru, kakau, čokoladnom mlijeku i raznim sokovima.
Vodu ne ljubim nešto pretjerano, ali u zadnje vrijeme ju pijem više nego inače.
Vrućine ubijaju, a od soka si samo žedan i neispunjen.
Samo trenutna sreća.
Fina trenutna sreća, mogu vam to reći.
Gotovo je dobro poput čitanja.

Čitanje je zakon, brzo i puno čitam i mogu reći kako sam naslijedila to od tate zajedno s talentom za pisanje.

Pjesme pišem od drugog ili trećeg razreda, to možda već i znate, no mogu vam priznati kako se nikad nisam maknula od ljubavne lirike.
Svaki put kad vidim neku pjesmu točno znam kome sam ju posvetila.
Ove zadnje su možda najljepše, a posvećene su osobi koja je ostavila prazninu i neutralnost u meni.
Sve se na kraju svede na to.
Na taj podli osjećaj zvan nezainteresiranost.
Sva tuga, sreća i ljutnja stope se u jedno i više ne znaš što osjećaš.
Možda zato što više ne možeš osjećati.
Trenutno si tup dok pažljivo čekaš svoj plijen.

Mislila sam da sam ga našla, ali čini se kako sam si umislila to.
Možda je tako i bolje.
Godinu ili dvije je mlađi od mene i u krvnom je srodstvu s mojom prijateljicom koja bi me opalila da čuje o kakvim glupostima razmišljam.

Nisam ja kriva što smo praktički ista osoba.
Dobro, lažem sad.
Ja sam možda mrvicu socijalnija asocijalna osoba, a i luda sam k'o petarda.
Smijem se glupostima i idiotima i definitivno znam cijeniti gotovo svaku vrstu humora, a pogotovo crni, ali i onaj izraziti glupi.
Ipak treba pustiti taj zarazni smijeh van.

Taj spoj vještice, miša i svinje.
Rokćem dok se smijem tu i tamo, a i roćkem i iz fore, ali najviše kad oponašam obitelj iz Peppe Pig.
Tad sam najglasnije i najodvratnije biće ikad.

Često nemam mjeru ni u čemu.
Ili sam preglasna ili sam pretiha, više ne znam što je ludo, a što normalno, a često svoju sramotu vidim tek kasnije.
Prizori od prije par godina plešu mi iza očiju i dođe mi da se roknem glavom o zid.
Definitivno, tužni trenutci mog života.

Propali sam romantik, žešći patetik, ironični sarkastični idiot, a neki bi mogli reći da sam štreber.
Nemam najbolje ocjene, ali prolazim s 5 i pomažem svima koji moju pomoć zatrebaju zbog čega su me u prvom razredu prozvali magistra.
Taj nadimak mi je išao na gotovo zdravu jetru kako bi tamo iziritirao sve moguće stanice.
Sve do drugog razreda kada su me prestali tako zvati, a famozni tvorac starog nadimka je stvorio novi.
Zvao me Dora Krupićeva.

Možda zato što se zovem Dorotea iako me rijetki tako zovu možda samo moja sestra i baka aktivno.
Starcima sam oduvijek bila Tea.
Osim u slučaju nekog zajeba.
Tad bi se potrudili izgovoriti moje ime u cjelosti.
Zanimljiv prizor definitivno.

Brat me je zvao Bucko, ali ne zato što sam mršava, već zato što se već  9 godina moram nositi s barem 10 kila viška zbog čega sam često znala biti meta kretena koji se ne znaju postaviti u tuđu kožu.

To me je nekako obilježilo na negativan način.
Moje samopouzdanje je postalo krhko.
Polako ga vraćam, ali to je dugotrajan proces.
Jedina pozitivna stvar je ta da ima sve manje trenutaka kada se osjećam kao govno.

Da, i dalje žudim za tuđim odobravanjem, ali trudim se da mi to ne ide na živce kao prije.
Zasad dosta neuspješna bitka, no vjerujem u pobjedu.
Mislim, ako pegla može izglačati nabore mogu i ja popuniti figurativnim cementom rupe u svom samopouzdanju.
Stvarno vjerujem u sebe gotovo kao što vjerujem u svoju inteligenciju ili svoje pisanje.

Nekad mi je teško pomisliti kako nisam glupa ili da sam talentirana, no shvaćanje svojih kvaliteta je put prema prihvaćanju samoga sebe, a to je stvarno jedno trnovito područje iz kojeg se treba izvuči živ.

Hvala što ste me saslušali i  vidimo se do sljedećeg naleta inspiracije♥