4

297 42 5
                                    

Kada smo se vratili ostala deca su još bila u trpezariji na večeri. Dva dugačka stola sa po desetak stolica, sve popunjene samo je Milanova večeras ostala prazna. I jedan niži sto na kojem je bilo postavljeno improvizovano sedalo za Filipa koji je neverovatno precizno i uredno, potpuno samostalno jeo svoj obrok koristeći se samo stopalima. Rođen bez obe ruke, sve je radio bez imalo zaostatka za vršnjacima. Svojim ulaskom poremetili smo mir za stolovima. Deca su počela da se okreću, smeju, mašu i pokazuju rukama.
-Tišina!!! - odjeknulo je trpezarijom. Sitna, starija žena, strogog lica presekla me je pogledom i počela grubo da vraća svako dete da se okrene prema svom tanjiru. Šokirano sam stajala u vratima i dalje držeći Milana za ruku, bez da smo glas pustili od kada smo ušli. Malena Natalija, najmanja među njima, okrenula se još jednom da mi mahne, a žena se u isti tren pojavila pored nje i šutnula joj stolicu da je okrene prema stolu. Iako se sve desilo u nekoliko sekundi ja sam kao u usporenom filmu videla plave uvojke kako lete oko malene glave i šolju sa čajem kako pada na pod. Svi smo ostali ukopani u mestu, deca su zanemela, prestao je svaki zvuk u prostoriji. Žena je zgrabila Nataliju za lakat i izvela je napolje neprestano, besno mrmljajući.
- Gde je vodite? - zaustavila sam je kada je prolazila pored mene.
- To se tebe ne tiče! - siktala je na mene - Sva su deca postala njanjava od kada si se ti pojavila! Ne možeš ih toliko maziti! Alo devojko, roditelji ih ne žele, a ti si se našla da ih tu maziš i ljubiš. Ne ide to tako u životu. Što pre shvatiš bolje po tebe. Ali mlada si još - rekavši to nastavila je da odvlači Nataliju niz hodnik. Glasa nije pustila. Moja hrabra devojčica joj nije priuštila zadovoljstvo da je vidi uplakanu. Smestila sam Milana na njegovo mesto za stolom i potrčala niz hodnik. Bilo je pusto. Nije se čulo apsolutno ništa. U sobi sam pronašla Žanu i u dahu joj ispričala šta se desilo.
- Znam, Ceco, nisi ti kriva. Nije joj prvi put da je gruba. Prijavljivala sam je disciplinskoj komisiji više puta ali nikada nije kažnjena. Uzme nekoliko dana odmora ili bolovanje i sledeće nedelje se vrati na posao. Primiri se na neko vreme ali kad tad ta njena preka narav ispliva i sve ponovo ispočetka... Kako ste Miki i ti proveli dan?
- Lepo...Bilo je stvarno lepo.
- On je divan dečak, zaslužio je malo sreće. Hvala ti što si tu za njega.
- Nemoj mi se zahvaljivati na tome. Sve bi im dala.
- Idi kući, malena. Odmori se pa se vidimo u utorak, kao i uvek?
- Da, vidimo se u utorak... - sa gorčinom u srcu sam napustila 'Nedođiju' i Nataliju kažnjenu da spava bez večere.

Tih sam dana upisivala fakultet i umesto da po starom planu odem na Građevinski. Prijavu sam popunila na Pedagoškom.
Zadovoljno sam uzdahnula posle prijemnog i požurila da preuzmem smenu na poslu. Marija me je sačekala u dispečerskom centru u prilično mirnoj atmosferi. Nije bilo posla trenutno pa je listala neke dnevne novine.
- Heeejj, stigla si. Kako je bilo? Jesi razbila ispit? - ispaljivala je pitanja jedno za drugim čim sam ušla.
- Bilo je super, prilično sam sigurna da sam dobro uradila.
- Ako je neko zaslužio da upadne na budžet to si ti. Svi znamo koliko ti to znači - ustala je od stola i poljubila me u obraz - A sad, ajde kuvaj kafu.
Dok sam nam spremala kafu ona se vratila novinama. Odjednom, čujem je kako me dovikuje u kuhinju
- Ceco. Ej, dođi da vidiš ovo.
- Šta je bilo? - pitala sam i provirila iz kuhinje.
- Nešto se desilo u 'Nedođiji'. Evo ti pa pročitaj.
'U Domu za decu 'Nedođija' devojčica S. J. (3) zadobila je lakše povrede po telu i probijanje bubne opne. Nezvanično saznajemo da je za povređivanja direktno kriva zaposlena L. M. (59) '.... Nisam čitala dalje, sela sam u fotelju i spustila novine u krilo.
- Pa jebem mu sve. Dokle više?! - preplavio me je bes i čvrsta odluka da će se to završiti.
Odmah sam uzela telefon i odlučila da iskoristim onu jednu uslugu. Ono jedno veliko koje se čuva u rezervi za 'ne daj bože'. Ona više ne sme biti u blizini te dece ni jedan dan. I nije bila. A ja sam se zbog toga osećala posebno smireno.

Dečak iz sobe br.3Where stories live. Discover now