Zaranjamo u ulje koje odavno ključa,
Pali smo do dna, a neba se dodirujemo.
Trčim posljednju utrku raspadnutih pluća;
Počinjem sumnjati u ono što vjerujemo.
Kroz mladu kožu izbacujemo sretne pilule,
Po ladicama tražim na srce garanciju.
Polako palim slike koje su me dirnule;
Vrele igle kazuju svoju eleganciju.
S obje sam noge u živom blatu,
Hoćemo li se sresti između dvaju oprosti?
Sve i da sam na krevetu u zlatu
Nitko ne kupuje bol i svi su samo gosti.
Bježimo od nas, gušim u sebi smijeh,
Još samo malo i ja sam na cilju sama.
Ako umrem tada, je li to grijeh;
Je li u Hadu manje strašna tama?
