Previše sam vidjela da osjećam strah,
Kažu mi uspori, svi jednom padnemo.
Na rebrima ti usitnjavam smrti prah;
Gdje smo, ako sada stanemo?
Svi učimo, ali ja kasnim na svaku zabavu,
Pljunila bih ti u čašu odvratnog punča.
Niste očekivali još danas dostavu,
Od smijeha su me zabolila pluća.
Otrovala sam se, ali sada je tvoj red,
Priznaj da bi se i ti igrao u suhom snijegu.
U čaši viski, dodajem led;
Ne nadaj se nikakvom bijegu.
Neću se uzbuditi, previše je puta viđeno,
Dolazim samo po svoj dio kolača.
Probudila sam se i nije nam suđeno,
Ali svatko od nas svoj dio plaća.
Svi učimo, ja neprestano ponavljam,
Pokidala bih ti majicu da udarci više bole.
Smijem se i sa svima se pozdravljam;
Primili su me kao da me vole.
Otrovala sam se, ali ne odlazim,
Priznaj da te cijena prilično muči.
Oduvijek u krivi čas dolazim,
Ali neću otići kući.
Previše je puta viđeno, haljina bijela,
Uzimam dok ne vratim svoje.
U četiri oka, raspadnuta, a cijela;
Zar se sunčani dani ne broje?
