XXVII

211 13 0
                                    

I sada, naravno, prošlo je šest godina... Još nikada nisam pričao ovu priču. Kada su me drugovi ponovo vidjeli, bili su sretni što me vide živog. Bio sam tužan, ali sam im rekao: »To je od umora...«

Sada sam se malo utješio. To jest... ne sasvim. Ali znam da se on vratio na svoju planetu, jer u zoru nisam pronašao njegovo tijelo. To nije bilo tako teško tijelo... A ja volim noću da slušam zvijezde. Kao pet stotina miliona zvončića... Ali evo, dogadja se nešto neobično. Na brnjicu, koju sam nacrtao za malog princa, zaboravio sam da stavim kožni kaiš! Nikada je neće moći da namjesti svojoj ovci. I ja se pitam: »Šta li se dogodilo na njegovoj planeti? Možda je ipak ovca pojela ružu...«

Ponekad kažem sebi: »Naravno da nije! Mali princ zatvara svake noći svoju ružu pod stakleno zvono, i dobro pazi na svoju ovcu...« Tada sam sretan. I sve zvijezde se smiju umiljato.

Ponekad opet kažem sebi: »Katkada je čovjek zaboravan i to je dovoljno! Jedno veče zaboravio je stakleno zvono, ili se možda jedne noći ovca iskrala nečujno...« Tada se svi zvončići pretvaraju u suze!...

Velika je to tajna. Za vas, koji isto tako volite malog princa, kao i za mene, nije nimalo svejedno da li je negdje, bogzna gdje, jedna ovca koju ne poznajemo, pojela ili nije, jednu ružu...

Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ružu ili nije? I videćete kako se sve mijenja...

I nijedna odrasla osoba neće nikada razumjeti da to ima toliko značaja!

I nijedna odrasla osoba neće nikada razumjeti da to ima toliko značaja!

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Ovo je za mene najljepši i najtužniji krajolik na svijetu. To je isti krajolik kao i na predhodnoj strani, ali sam ga ja još jedanput nacrtao da bih vam ga dobro pokazao. Eto tu se mali princ pojavio na Zemlji, zatim je iščezao. Gledajte pažljivo ovaj crtež da biste bili sigurni da ćete ga prepoznati, ako jednog dana budete putovali po Africi u pustinji i ako vam se desi da prolazite tuda, preklinjem vas ne žurite se, zastanite malo ispod same zvijezde! Ako vam tada pridje neki dječak, ako se smije, ako ima zlatnu kosu, ako ne odgovara kad ga čovjek pita, pogodićete odmah ko je. Budite onda dobri! Ne ostavljajte me tako tužnog: pišite mi brzo da se on vratio...

Antoine de Saint-Exupéry: Mali princOn viuen les histories. Descobreix ara