Mali princ (fr. Le Petit Prince) najpoznatija je novela francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine. Saint-Exupéry napisao ju je dok je živio u SAD-u. Prevedena je na preko 290 svjetskih jezika i dijalekta, i prodana u više od 80...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kad čovjek želi da bude duhovit, dešava se da malčice slaže. Nisam bio sasvim pošten kad sam vam govorio o fenjerdžijama. Mogao bih da stvorim pogrešan utisak o našoj planeti kod onih koji je ne poznaju. Ljudi zauzimaju vrlo malo mjesta na Zemlji. Kad bi četiri milijarde stanovnika koji naseljavaju Zemlju stajali malo stisnuti kao na nekom skupu, lako bi se mogli smjestiti na trg pedeset kilometara dug i pedeset kilometara širok. Čovječanstvo bi se moglo zbiti na najmanje ostrvce u Tihom okeanu.
Odrasli vam neće naravno vjerovati. Oni zamišljaju da zauzimaju mnogo mjesta. Smatraju sebe važnim kao baobabi. Preporučite im neka računaju. Oni obožavaju brojeve; to će im se svidjeti. Ali ne gubite vrijeme na taj dosadni zadatak. Nema smisla. Imajte povjerenja u mene.
Pošto se našao na Zemlji, mali princ je bio veoma iznenadjen što ne vidi nikoga. Već se uplašio da nije pogriješio planetu, kada se neki prsten boje mjeseca pokrenu u pijesku.
- Dobro veče, reče mali princ za svaki slučaj.
- Dobro veče, reče zmija.
- Na koju sam planetu pao? upita mali princ.
- Na Zemlju, u Afriku, odgovori zmija.
- Oh!... Zar na Zemlji, nema nikoga?
- Ovdje je pustinja. U pustinjama nema nikoga. Zemlja je velika, reče zmija.
Mali princ sjede na jedan kamen i podiže oči ka nebu:
- Pitam se, reče on, da li su zvijezde osvjetljene zato da bi jednog dana svako mogao naći svoju. Pogledaj moju planetu. Ona je upravo iznad nas... Ali tako je daleko!
- Lijepa je, reče zmija. Zašto si došao ovamo?
- Imao sam teškoća sa jednim cvijetom, odgovori mali princ.
- O! reče zmija.
I oboje zaćutiše.
- Gdje su ljudi? najzad ponovo progovori mali princ. Čovjek se osjeća malo usamljen u pustinji...
- Čovjek je usamljen i medju ljudima, reče zmija.
Mali princ je dugo posmatrao zmiju:
- Čudna si ti životinja, progovori on najzad, tanka kao prst...
- Ali sam moćnija od kraljevskog prsta, reče zmija.
Mali princ se osmjehnu:
- Nisi baš tako moćna... nemaš čak ni noge... nisi u stanju ni da putuješ...
- Mogu te odnijeti dalje nego brod, reče zmija.
Ona se omota oko noge malog princa kao zlatni prsten:
- Onog koga ja dodirnem, vraća se u zemlju odakle je i došao, dodade ona. Ali ti si čist i dolaziš sa jedne zvijezde...
Mali princ ne odgovori ništa.
- Žao mi te je, tako slabog, na ovoj Zemlji od kamena. Mogu ti pomoći jednoga dana ako budeš mnogo žalio za svojom planetom. Mogu...
- Oh! Razumio sam vrlo dobro, reče mali princ, ali zašto ti uvijek govoriš u zagonetkama?
