Mali princ (fr. Le Petit Prince) najpoznatija je novela francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja iz 1943. godine. Saint-Exupéry napisao ju je dok je živio u SAD-u. Prevedena je na preko 290 svjetskih jezika i dijalekta, i prodana u više od 80...
Kad mi je bilo šest godina, vidio sam jednu veličanstvenu sliku u nekoj knjizi o prašumi koja se zvala »Istinite priče«. Slika je predstavljala zmijskog cara kako guta neku zvijer. Evo tog crteža.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
U knjizi je pisalo: »Zmijski car guta svoju žrtvu cijelu, ne žvaćući je. Posle toga nije u stanju da se kreće i spava šest mjeseci dok je ne svari«.
Mnogo sam tada razmišljao o pustolovinama u prašumi i uspio sam da olovkom u boji nacrtam svoj prvi crtež koji je izgledao ovako:
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pokazivao sam svoje remek-djelo odraslima i pitao ih da li se plaše. Oni su mi odgovarali: »Zašto bi se plašili jednog šešira?«
Moj crtež nije predstavljao šešir. On je predstavljao zmijskog cara koji je progutao slona. Nacrtao sam tada zmijskog cara iznutra, kako bi odrasli mogli da shvate. Njima su uvijek potrebna objašnjenja. Moj drugi crtež je izgledao ovako:
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Odrasli su mi savjetovali da je bolje da se bavim geografijom, istorijom, matematikom i gramatikom nego crtanjam zmijskog cara spolja ili iznutra. I tako sam u šestoj godini prekinuo sjajnu slikarsku karijeru. Bio sam obeshrabren neuspjehom svog prvog i drugog crteža. Odrasli nikad ništa ne shvataju sami, a djecu zamara da im stalno daju objašnjenja. Morao sam, dakle, da izaberem neki drugi poziv i naučio sam da upravljam avionom. Letio sam svuda pomalo. A geografija mi je, to je tačno, mnogo koristila. Umio sam da na prvi pogled razlikujem Kinu od Arizone. A to je vrlo korisno ako čovjek zaluta noću.
Tako sam, tokom života, često dolazio u dodir sa mnoštvom ozbiljnih ljudi. Dugo sam živio medju odraslima. Vidio sam ih sasvim izbliza. To nije mnogo popravilo moje mišljenje o njima.
Kada bih sreo nekog od njih ko bi mi izgledao malo bistriji, iskušavao sam ga svojim prvim crtežom, koji sam stalno čuvao. Želio sam da saznam da li on shvata. Ali dobijao sam uvijek isti dogovor: »To je šešir«. Poslije čega mu ne bih pričao ni o zmijskom caru, ni o prašumi, ni o zvijezdama. Razgovarao sam o temama koje on može da razumije, kao što je bridž, golf, politika ili automobili. Odrasli su bili zadovoljni što su upoznali tako interesantna čovjeka.
