Komentar

Kolektivno uvažavanje deluzija

Pogodili ste, danas govorimo o transrodnim osobama. I da, ovo će biti nabacan nastavak.

Želim samo kratko reći nešto o tome kako sam pomalo promijenila mišljenje o ovom problemu. Još u Dubiozama kada sam pisala o istanbulskoj konvenciji sam zauzela stav koji je stajao na strani transrodnih osoba. I dalje stojim tu više-manje i smatram da retorika koju koriste udruge služi samo za zastrašivanje neukog puka.

S druge strane, više ne smatram da postoji takvo nešto kao što je žena u tijelu muškarca ili muškarac u tijelu žene. Slušala sam i čitala o problemu u zadnje vrijeme i znanstveni dokazi za takvo što su nepostojeći.

Rodna disforija je psihijatrijski poremećaj i to ne govorim kao derogativni izraz već kao činjenicu. Rodna disforija klasificirani je mentalni poremećaj koji - (kao što sam i prije govorila) se tretira psihoterapijom, operacijom promjene roda ili hormonalnom terapijom (jer spol ne možete promijeniti).

Operacija bi, po mom novom, promijenjenom mišljenju, trebala biti apsolutno zadnja opcija. Transrodne osobe su izuzetno ranjiva skupina ljudi kod kojih je stopa samoubojstva oko 40%, a to je katastrofično kada se uzme u obzir da se brojka ne spušta čak ni nakon operacije promjene roda.

Dakle, često ni sama operacija ne pomogne što nam ukazuje da to svakako nije nešto normalno i nevino.

Također, trans žene nisu prave žene. Trans muškarci nisu pravi muškarci. To je jedan argument koji se stalno pojavljuje. U Komentaru sam pisala o tome zašto muškarci i žene nisu isti i zašto nikada neće biti jedno te isto. Koliko god promijenili kemiju i izgled svoga tijela, kromosome i genetiku, koja naposlijetku odlučuje što ćemo biti, ne možete promijeniti.

Dekonstrukcijom roda i spola kako bi se trans ljudi osjećali dobro se neće ništa promijeniti i to je neprihvatljivo za ogromnu većinu društva koja se u svakodnevnim interakcijama svoj jezik i ophođenje prema ljudima bazira upravo na spolu i rodu.

Stoga, reći da "ne postoji biološka kategorija spola" kao što se znalo u velikoj aroganciji reći, je kao prvo apsurdno, a kao drugo kriminalno loše razumijevanje biologije koje bi trebalo biti ismijavano. Mogla bih debatirati i o tome da može biti donekle i opasno za društvo jer širi tu malignu ideologiju koja se vraća na kraju na politiku identiteta. No da sad ne krenem niz tu zečju rupu koja se pak nadovezuje na kartu žrtve koju svi igraju i mnogo drugih idiotarija, tu ću stati.

Društvo bez podjele na rod i spol ne funkcionira!

Spol i rod su binarne kategorije, a ne spektri.  Izražavanje roda (gender expression) je spektar, jer znamo da postoje muškarci koji su feminiziraniji npr. ali su i dalje muškarci. Isto vrijedi i za žene.

Nadalje, ohrabrivanje djece da u vrlo mladoj dobi pomisle kako mogu promijeniti spol i da je to nešto prihvatljivo i dobro je pogrešno i trebalo bi se smatrati nasiljem. Sve više vidim propagandu "transrodne djece" čiji ih roditelji shvaćaju previše ozbiljno kada im kći ili sin od vrlo mlade dobi krene govoriti kako je suprotna spola.

Uče djecu da je moguće promijeniti spol i ohrabruju ponašanje koje statistički i u svojoj srži ni nije iskazivanje transgenderizma već dječje nerazumijevanje spola i igra pretvaranja koja bi ih zbog idiotskih roditelja nekada u budućnosti mogla koštati puberteta i normalnog razvitka spolnog sustava.

To govorim jer se već tako rano daju hormonski blokatori koji im zaustavljaju pubertet. To može izazvati sterilitet (u većini slučajeva izaziva), a ako se odluče na operaciju - hrpu drugih problema te doživotno uzimanje hormona. Ako se požele vratiti u svoje normalno stanje, to je tek onda proces dugotrajan i mukotrpan, da ne govorim o tome kroz kakve promjene tijelo prolazi dok ga šibaju sa spolnim hormonima. Jezivo mi je pomisliti da se djeca guraju kroz takvo što ni kriva ni dužna, odnosno jer su pristali na nešto što ne mogu razumjeti svojim mentalnim kapacitetom.

To je zlostavljanje djece, ravno je sakaćenju spolnih organa kao što to rade u nekim muslimanskim zemljama i trebalo bi biti zabranjeno, a ne pozdravljano. Također, to potiče i seksualiziranje djece o čemu sam već pisala kada sam pisala o propagiranju pedofilije kao seksualne orijentacije. Kad bolje razmislim, možda se to "mijenjanje spola" poklapa sa tom idejom o pedofiliji kao seksualnoj orijentaciji jer se sve bazira na pristanku. Ako dijete može pristati na promjenu spola, onda može i na seksualno odnos. Povraća mi se dok ovo pišem.

Uvažavanje transgenderizma kao nečeg validnog i prirodnog je pogrešno. Rodna disforija je mentalna bolest. Takvim ljudima treba pomoć, a ne ohrabrivanje i uvjeravanje da je ispravno i točno ono što osjećaju. Treba im pomoći, a ne pokušati srušiti rodne i spolne uloge da bi se šačica mentalno bolesnih ljudi osjećala dobro u svojoj koži.

Naravno, neke rodne uloge treba mijenjati. Žene nisu samo za kuhinju i muškarci nisu samo za teške fizičke poslove. Ni ne govorim o tome. Govorim o rodnim ulogama u kontekstu razgovora, ophođenja u društvu, oblačenja i iznad svega - biologije. Muškarac koji je prošao operaciju da promijeni rod i dalje je muškarac. Caitlyn Jenner je muškarac koji sasvim dobro prolazi kao žena.

Tu dolazimo do neizbježne teme - primjene zamjenica.

Ni prije se nisam slagala s ovim, ali ponovit ću opet.

Siliti ljude da promijene svoj način govore i pitaju ljude za njihove zamjenice prije obraćanja bez pristanka tih ljudi na priklanjanje ideologiji koju ne razumiju i s kojom se ne slažu je apsurdno i neće nikada biti provedivo.

Jezik se mijenja organski i prirodno, sa trendovima koji dolaze i odlaze. Ako netko želi poštivati zamjenice - go for it.

Za mene je to uvažavanje jedne deluzije koju sada pokriva društvo pretvarajući je u nešto normalno i čak poželjno. A kao netko tko se želi baviti medicinom mogu tvrditi da psihijatri svojim paranoidnim pacijentima sigurno ne govore "u pravu ste, da, kolege na vašem poslu sigurno zajednički kuju zavjeru i atentat na vas".

NE.

Daju mu farmakološku terapiju i psihoterapiju i bude mu bolje. Ili mu ne bude bolje, pa promijene terapiju. Ni u kom slučaju ne surađuju sa njegovim deluzijama.

Trans ljudima treba pomoć, to je bit ovog nastavka. Pomoć se ne daje na ovakav način, pokušavajući cijelo društvo prisiliti da surađuje u uvažavanju nečijih osobnih deluzija.

Kada uz to ubrojimo da ni to ne pomaže i da ih i dalje oko 40% počini samoubojstvo, trebali bi se zapitati koliko dobra to čini. I ne, to nije zbog javne stigme, to je zato jer ti ljudi imaju teški psihički poremećaj. Meni je monstruozno uvjeriti ih u to da su oni u pravu, a svi ostali u krivu. Monstruozno.

Eto, možda se ne vidi tolika promjena mišljenja, ali smatram da je bilo potrebno navesti ovaj update.

Planiram pisati o prizivu savjesti, aludirajući na nedavni slučaj kada je farmaceutknja u ljekarni odbila djevojci prodati kontracepcijske pilule pod prizivom savjesti. Pisat ću o tome i u širem kontekstu, naravno.