U SJENI TAME

DVOJICA

Sve što sam se približavala korak po korak lupa u daljini bila je sve jača.
Došla sam do sredine prostorije i stala pored prašnjavog trosjeda. Lupa je prestala i vrata koja su se otvorila i ponovo zatvorila, mirovala su. Stala sam na tren i samo oslušavala zvuke oko sebe. Najednom, kad se sve smirilo (konačno) podigla sam upaljenu kameru koja je bila u mojoj desnoj ruci i uperila je prema prozoru. Htjela sam biti sigurna da neko nije vani tj. neko iz živog svijeta.
Kameru sam stavila ispred sebe i nije pokazivala nikakvu toplotnu masu u blizini tj. na prozoru. Polako, okrećala sam je prema vratima kad.... vidjela sam ono što do sad nijednom nisam dok sam bila u Americi!!

Dvojica!! Pored vrata koja su se zatvorila stajala su dvojica demona! Kamera je to prikazivala... ne moze da je greška! Ne smije biti! Progutala sam knedlu i oči izbečila.... htjela sam da je sad neko samnom tu da me štipne za obraz da vidim da li sanjam jer ako da da me probudi iz ovog sna! Od straha sam se počela tresti i ruke su mi postajale sve znojavije, a to nikad nisam voljela! Hladna masa ponovo je zavladala sobom, ili se samo meni tako činilo! Nesvjesno, pustila sam suzu niz obraz. Valjda, zbog straha nisam ni primjetila.... nisam ni osjetila! Osjetila sam kako mi je nešto hladno na obrazu, kao da mi je neko prislonio neku bocu iz hladnjaka a suza... suza je stala na pola obraza!
Ne...o.. ovo nije moguće... ovo se ne dešava! Pokušala sam da skrenem paznju na svoj obraz tj. na suzu kad ona ista suza koja se spuštala niz obraz do pola.... pala je na zemlju! Odjednom, ali još uvijek sam osjetila hladnoću na obrazu. Kao da je suzu.... bojim se na to i pomislit ali, kao da ju je neko.... obrisao!

Stajala sam mirno, skoro i ne disajući! I dalje sam bila okružena onom istom hladnoćom...
Jutro nije daleko, ako ovo sad ne riješim.... neću nikad! Kameru sam ponovo podigla u visini svojih očiju i prwma onim vratima. Tamo su i sad stajali demoni, ali na svu nesreću svijeta više ih nije bilo dvojica - došao ne još jedan!!😨 Nisam htjela sklanjat kameru jer.... kad sam već dovde došla zašto bih da se vraćam?! Kameru sam okrećala prema glavnom ulazu tj. prema mojoj ljevoj strani i kamera je registrirala nešto veoma čudno! Sve što sam više kameru pomicala, cijeli ekran se ispunjavao toplim bojama. Napamet mi je sinulo nešto što ne bih željela da se dogodi ni u najgorem snu! Kameru sam polako povlačila naprema dole i.... bio je tu!
D... Dem...Demon je stajao pored mene!!😱

Ja:"N..ne... nemoj d..da me pov...povrijediš!"- plakala sam i ujedno molila da mi se ništa ne desi. Pocela sam glasno jecat i pomjerat se u desno, u suprotnu stranu na kojoj je stajao demon. Stajala sam kod prozora dok su mi se nakupljale suze u očima i gledala u mjesto na koje je demon stajao je stajao onaj demon.

Malo zagrijavanje!😊😊
Sad sam nešto u dobroj formi za pisanje pa možda možete očekivati da ću odjednom objavit i dva nastavka😆😆

Vojim vas!!❤❤❤❤❤❤❤❤💋💋💋💋💋💋💋💋💋