Sjela sam konačno u " svoj auto", barem sam u početku mislila da je moj. Jedno vrijeme sam ga posmatrala kao zajam i da ga trebam uskoro vratit, ali opet... Edvarda skoro znam u dušu, mislim da je to uradio iz srca. Dobar je on dečko, ima stvarno zlatno srce. Do sada nikad nisam upoznala njegovu tamnu stranu, uvijek bi prekrivao bijes u mojoj blizini! Znao je da bude pravi kreten jer je slomio srca mnoooogih djevojaka. Kad sam razvukla ovo mnogih mislila sam stvarno mnoooogih! No, dosta sad o Edvardu, sigurno se jadničku sad stuca zato što ga spominjem!😂 Znate onaj osjećaj " ko muha bez glave", e pa ja sam se danas tako osjećala! Upalila sam auto i krenula "negdje", a gdje ću dospjet e to ćemo vidjet! Pitala sam koga god sam srela:"Da li znate kako da dođem do pogrebnih usluga!?" Ok neki su bili ljubazni i odgovorili mi a neki su opet nastavili svoj put možda misleći:"Devojče, tebi lijeno da kopaš sama sebi grob pa tražiš njih da te zamjene?!" Upute su se uglavnom sastojale od desno, lijevo, pravo, prvi raskršće, i tako to! No, nije da mi to nije koristilo, baš suprotno na kraju sam našla ono što sam tražila! Čim sam došla i izašla iz auta nisam imala baš dobar predosjećaj. Pa dobro, mjesto ionako po usluzi koje je davalo nije bilo za veselje. Ušla sam u dvorište i odmah me je uhvatila neka jeza zbog tišine koja je trenutno vladala. Ušla sam u "ustanovu" i unutra nije bukvalno bilo ničega nego samo tri poredana vrata na kraju prostorije u razmaku od 3-4 metra. Prostorija je bila skoro cijela popločana bijelim pločicama, što mi je pomalo ulivalo strah u kosti! Dobro, ako ćemo iskreno ša sam drugo mogla i očekivat! Neće me sad primit ko Trampa! Na trenutak sam stala i pobliže pogledala vrata! Dvoje vrata su bila ista! 1000% su to "one sobe" u koje ne bih trebala ulazit! Došla sam ispred trećih vrata koja su se razlikovala od drugih. Pokucala sam bez okljevanja i ušla i jupiiii, znam da nije vrijeme za radovanje ali sam sretna što nisam pogriješila!!! Unutra je bila mala kancelarija i jedan čovjek koji je sjedio na fotelji i pričao na telefon. Čim sam ga pogledala prstom mi je pokazao da sjednem i dao mi neki formular. Očigledno je shvatio da ima još "jedan slučaj".
Ja:"Gospodine, ja..."- pokušala sam da progovorim ali on je stavio prst preko usana što sam protumačila da šutim. Okrenuo je leđa i nastavio pričat. Uff počeo me je nervirat sa ovim telefonom!!😠 Počela sam razgledat po kancelariji dok je gospodin pričao! Kancelarija je bila gotovo pusta. U jednom ćošku je stajao je stari ormar pun puncat papira! Očigledno nemju čistačici ili su sami nesposobni. Nasuprot od ormara se nalazila jedna slika sa okvirom. Na njoj je bio naslikan planinski vrh. Okvir joj je bio crne boje. U međuvremenu Gospodin odvažni je završio poslovni razgovor i obratio mi se dubokim glasom.
XX:"Popunili ste formular?!" Ja:"Ne!"- odgovorila sam brzo gledajući ga u oči XX:"Znači, volite usmeno!" Ja:"Paa... možda! Ustvari meni i ne treba formular jer... niko nije umro u mojoj familiji, već... treba mi malo drugačija usluga!" XX:" Nisam se prije susrećao sa ovim... no, pričaj!"- rekao je naslonivš se na sto i pogledavši me nekim čudnim i jezivim pogledom. Ja:" Davno... desila se nesreća, na magistralnom putu za Hrvatsku....porodica Wools...." XX:"Da!" Ja:"Pa... zanima me kako su umrli... tačnije uzrok i mjesto na kojem su pokopani!"- rekla sam sve u jednom dahu😥
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
XX:"Mogu li znati razlog?!"- upitao je odgurnuvši se od stola Ja:"Ja sam im kćerka i imam potpuno pravo znati sve o njima'"- rekla sam glasnije XX:"Pa... ok, ako hoćeš baš sve znat... Dobro se sjećam te nesreće, tog dana... Osvanulo je lijepo jutro, mislio sam da Bog neće uzimati ljudske duše na onakv dan, no prevario sam se. Oko 10 sati su zvali iz cestovne službe da se desila nesreća na putu za Hrvatsku. Odmah sam otišo na mjesto nesreće i nije da sam se baš iznenadio je sam se i prija susrećao sa ovakvim prizorima. Auto je bilo prevrnuto i odmah su počeli da izvlače tjela! Kad su ih izvukli počeo sam površinski da pregledam tjela i nije bila niti jedna ogrebotina. Začudio sam se i odmah sam tjela odveo na pretraživanje. Nije bio niti jedan normalan uzrok koji bi potvrdio ovu nesreću. Sljedeći dan, u rano jutro, došli su valjda njihovi komšije i susjedi i počeli zapitkivat o uzroku, ali ja im nisam mogao ništa reć o tome. Nakon toga s me zamolili da im predam tjelo kako bi se pobrinuli za njega, na šta ja nisam pristao. Oni su nasilu ušli u salu i uzeli tjelo i odvukli ga negdje. To sam projavio i ti ljudi su dobili samo po novčane kazne! Nisam ništa razumio te sam se okanio tog slučaja za sva vremena! A što se tiče ukopa... nisam nikad saznao kad se i gdje desio ukop! To je sve što znam!"
LJUDI PIŠEM KAD IMAM INSPIRACIJE😆😆😆ZATO SORRY AKO STE LJUTI I POVLAČIM SVE ONO ŠTO SAM NAPISALA U PRIŠLOM LISTU NA KRAJU, PIŠITE KOMM, MA UDAVITE ME NJIMA AKO HOĆETE 😙😙😙😙😙😙
