Pod sretnom zvijezdom

🔹67🔹

Broj riječi: preko 2380 *uključujući riječi koje nisu tekst priče, čak i ovo ispod*

Mrzi me da ispravljam nastavak, jer sam stvarno umorna..😪

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

"Ne ostavljaj ni ti mene." Rekla je, na šta joj se Marko približio i spojio im čela.

"Nema šanse." Osmijehnuo se. "To je posljednje što bih uradio." Spustio je ruku na njenu glavu igrajući se njenom kosom. "Malo moje." Poljubio ju je u čelo i privukao u svoj snažan i čvrst zagrljaj, gdje se osjećala tako sigurno.

"Tvoje."

Njihov trenutak je prekinuo otvaranje ulaznih vrata, na šta su se oboje trznuli i odvojili jedno od drugog pogledavši ka vratima. Uskoro se u dnevnom pojavila gospođa Radmila.

"Mama." Rekao je Marko nekako iznenađeno. Kao da ju nije očekivao tu.

"Sine moj." Prišla mu je, a on je ustao i zagrlio ju. "Sve će da bude uredu."

"Gdje je tata?" Pitao je nakon zagrljaja.

"Treba doći. Danas završavamo sve oko razvoda i toga."

Ana je sve to posmatrala nekim tužnim pogledom. Gospođa Radmila ju je pogledala.

"Otkud tebe ovdje, Ana?" Pitala je.

"Marko i ja smo imali nekih međusobnih problema, pa smo to rješavali."

"Aha. Jeste riješili?"

"Da." Rekao je Marko klimnuvši glavom. "Sve je uredu." Okrenuo se ka Ani uputivši joj osmijeh, na šta je ona uzvratila.

"Vjerovatno znaš sve." Rekla joj je gospođa Radmila.

"Da. Znam." Tiho je rekla. "Dešava se."

"Najbitnije je da je sve uredu. Njegov tata i ja se idalje poštujemo."

"To je najbitnije." Ana je ustala. "Trebala bih i ja da idem."

"Zar već?" Pitao je Marko.

"Da."

"Vidimo se onda." Zagrlio ju je i poljubio na blic i to pred mamom, na šta se Ana zacrvenila.

"Vidimo se, gospođo Radmila."

"Vidimo se, draga." Zagrlile su se, te je Ana uskoro napustila njihov stan i krenula kući idalje sabirajući utiske.

Drago joj je što je Marko odabrao ostanak u Beogradu. To znači da neće imati vezu na daljinu i bit će im lakše viđati se. Samo je željela da Marko bude dobro, da razvod ne utiče mnogo nja njegovu psihu, iako ima 21 godinu. Nije lako koliko god da si star. *doživjela, vidjela prije par godina🙋*

Sigurna je u to da će Marko biti dobro. Uzda se u Boga, ima djevojku, prijatelje i roditelje, iako je situacija među njima takva kakva je. Nada se da se više neće svađati oko gluposti i malih stvari, kao što je naprimjer Fedor Smolov.

Onda se tek tada sjetila drugog Feđe. Svog brata Feđe. Brzo je uzela mobitel iz džepa dukserice i vidjela da ima par poruka i par propuštenih poziva od njega, pa ga je odlučila nazvati.

"Evo konačno!" Rekao je preplašeno. "Pa gdje si nestala, nesrećo jedna? Osijedih zbog tebe!"

"Idem kući. Živa sam i zdrava. To je najbitnije."

"Najbitnije je da nisi normalna. Tražim te već više od pet sati! Gdje si bila?"

"Ispričat ću ti kad dođem kući."