Broj riječi: 2313
⚠️⚠️NISTE NI SVJESNI KAKVA SE DRAMA SPREMA U OVOM NASTAVKU!⚠️⚠️ LUKA&YAS ALERT!!! 😆😆😆
Ostavite VOTE i KOMENTAR!!
"Zar se naljutio na mene?" Luka je pomislio i odlučio otići do njega u prvu klupu koja je bila u istom redu, redu do zida.
"Hej, brate." Došao je do njegovog stola spustivši ruku na njegovo rame.
"Šta?" Promrmljao je ispod dukserice koju je sebi stavio preko glave.
"Želim da te pitam nešto."
"Nisam tu."
"Daj, Nemanja. Ajde, podigni glavu."
Nemanja je skinuo duksericu s glave i pogledao Luku smoreno.
"Šta oćeš?"
"Jesi ljut na mene možda?"
"Otkud ti sad to?"
"Pa maloprije si bio nikakav i pomalo drzak."
"Nisam očekivao svađu i onakav ishod." Uzdahnuo je.
"Znači nisi ljut na mene?"
"Ne. Uopšte." Odmahnuo je glavom.
"Drago mi je."
"I meni. Dobar si ti prijatelj."
"Hvala, brate."
"Al' ti jedno baš ide." Nemanja je rekao kroz smijeh.
"Šta to?"
"Ljubav, brate moj. Ljubav."
"Jesi siguran?" Luka se nasmijao.
"A znaš da si govorio da nisi za veze i da ne želiš da se vežeš."
"E, pa sve se vremenom promijeni." Luka ga je potapšao po ramenu. "Vraćaš se na svoje mjesto?"
"Ne, brate. Biću ovdje do kraja dana."
"Kako god želiš. Vidimo se." Luka se vratio na svoje mjesto, gdje je i ostatak školskog dana sjedio sam.
Kada se spremio da izađe iz učionice, vidio je nešto na radijatoru. Isprva je pomislio da je to neka krpa kojom spremačice brišu podove, ali to nije bilo to. To je bila dukserica. Uzeo je duksericu i vidio fleke na njoj, te se sjetio da je ovo Yasmin nosila danas kada se sudario s njom.
Brzo je krenuo vani kako bi sustigao Yasmin ili barem Anu ili Danicu, da im preda duksericu ali nikog nije bilo.
"Kako ludača nije skontala da je zaboravila duksericu?" Mislio je prevrčući očima.
YASMIN
"Aman čovječe." Stala je.
"Šta je bilo?" Pitala je Danica, koja je također stala.
"Zaboravila sam duksericu u školi."
"Ja tek sad skontala." Javila se Ana.
"Pa je l' ti hladno?" Pitala je Danica.
"Nije toliko. Sreća pa imam majicu dugih rukava."
"A i mogla si nazvati Alija da dođe autom po tebe." Dodala je Ana.
"E, vidiš mogla sam. Ali, blizu smo stana, tako da nema potrebe."
"Pa za ovih deset minuta, koliko je ostalo da se pješači, možeš se smrznuti i prehladiti."
YOU ARE READING
Pod sretnom zvijezdom
Fanfiction"Izgleda da nismo svi rođeni pod sretnom zvijezdom.." Pogledala ga je svojim smeđim očima u kojima su se sada vidjeli ponos i samopouzdanje, a ne sram i tuga. Nekada je ignorirao njen pogled i prevrtao očima kada bi ga pogledala, a sada jedva čeka...
