Pod sretnom zvijezdom

🔹16🔹

Broj riječi: 2027

Ostavite VOTE i KOMENTAR!!!

Nakon što su završili svoj ručak u
Delta Cityju, zaputili su se negdje, ali Ivan opet nije rekao gdje.

"Gdje idemo?" Pitala je Yasmin.

"Idemo prošetati Knez Mihajlovom i onda Kalemegdanom."

"Aha. Super." Klimnula je glavom.

Ivan ju je odlučio pitati o utiscima, tek kada oboje budu kod kuće.

"Ajmo."

Usput su stali i kupili si sladoled.

"Volim oreo i čokoladu!" Rekla je Yasmin zadovoljno.

"Ja sam kupio šumsko voće. Joj, kako je kiselo, majko moja." Ivan je napravio čudnu, ali i veoma smiješnu facu.

"Sam si sebi kriv."

"Volim šumsko voće, ali je kiselo."

"Pa šta si očekivao? Neće biti slano."

"E, ja baš mislio da oće."

"Ma nemoj?"

Tu su se prepirali kao mala djeca kreveljeći se i ćuškajući se.

"Ispast će mi sladoled, Yasmin. Ne guraj me!"

"A ti mene nemoj škakljati. Ne mogu dovršiti sladoled od tebe."

"To mi je i namjera."

"Također."

Ljudi, pored kojih bi prošli, su se okretali za njima i čudno ih gledali. Neko bi pomislio da su u vezi, ali to je bilo potpuno suprotno od toga. Samo dvoje prijatelja, koji se zabavljaju i jedno drugog zezaju i nerviraju.

"Jao, što ne volim kada ljudi bulje." Yasmin je prevrnula očima.

"Također. Ne volim pozornost."

"Ima stvarno nekulturnih ljudi."

"Da."

"Tvoj brat je jedan primjer."

Ivan se nasmijao.

"Tako nekako."

Šetali su predivnom Knez Mihajlovom.

"Zadnji put sam ovuda šetala s mamom i to onaj dan kad si me ti u Ušću oborio na pod."

"Sjećam se." Nasmijao se. "Još jednom se izvinjavam za to."

"Ništa. Bilo pa prošlo."

"Šta misliš raditi nakon škole?"

"Otići odavde. To definitivno. Prvi plan za budućnost."

"Odmah?"

"Da. Što je prije moguće."

"Zar ti je toliko zgađen ovaj grad?"

"Nažalost." Slegnula je ramenima.

"Pa ima li išta što voliš... znaš, što te veže za njega?"

"Naravno. Pored moje porodice, Ana, Danica, Pišonja i Žuga."

"Ko su ta dvojica?"

"Najbolji prijatelji mog brata."

"Aha." Klimnuo je glavom.

"Šta je sa mnom?"

"Ne razumijem."

"Je l' te i ja vežem za ovaj grad?"

"Naravno. Pa prijatelj si mi."

"Nećemo se je li tako prestati družiti?"