Pod sretnom zvijezdom

🔹05🔹

Inače, danas je godina dana kako sam objavila prvi dio moje najbolje priče "Lagao je, grade". 😍🙈
Dobro jutro btw😄

Broj riječi: 2173

"Dobar dan, razrede." Profesorica matematike je ušla u učionicu, te su svi ustali iz poštovanja, što i trebaju. "Kako ste? Kako ste se proveli na raspustu?" Pitala je sjedajući za katedru.

Neki su podizali ruke i govorili gdje su bili na raspustu, šta su radili i kako su se proveli.

"Koga još nismo čuli?"

Profesorica je gledala po razredu.

"Ah, evo je! Hajde ti, Yasmin."

"Molim?" Trznula se i tako zatvorila svesku u kojoj je malo po malo crtala grb reprezentacije Njemačke.

"Ispričaj nam kako ti je bilo na raspustu."

"Ne bih rekao da ikog zanima!" Javio se Luka iz zadnje klupe.

"Ah, tu si, Iliću. Ti i tvoji tipični komentari." Profesorica se nasmijala. "Hajde, Yasmin."

"Evo." Uzdahnula je i ustala. "Preko raspusta sam sa porodicom često išla u Niš kod rodbine. Ništa posebno."

"Rekao sam vam, profesorice."

"Ušuti, Iliću."

"Mislim, nije vidjela dalje od Beograda i Niša. Još u moje rodno mjesto. Ne vraća mi se tamo."

"Iliću, nastavi s ovakvim komentarima i ne gine ti produžna."

Luka je ušutio i nastavio pratiti čas, te je Yasmin s olakšanjem odahnula.

"Nisi išla u Njemačku?" Pitala ju je profesorica. "Pošto znam da si tamo rođena."

"Ne, ne." Odmahnula je glavom. "Možda nekada i odem."

Luka se ovaj put za divno čudo nije javio. Vjerovatno jer mu prijeti produžna zbog dugog jezika.

"Danas ćemo samo razgovarati, a možda nešto i ponoviti iz prvog razreda."

Ponavljali su razlomke i vektore. Nešto s čim je Yasmin dobro baratala. Sjetila se da je čak jednom, u prvom razredu, pomagala Luki oko razlomaka i vektora.

*mrzim i vektore i razlomke, niti znam raditi s njima 😅*

Dobila je ono 'hvala'. No, to je bilo više onako preko volje, nego što je bilo iskreno. Yasmin mu nije mnogo ni zamjerala, jer joj se sviđao i tako to. Najgore je što joj se on idalje sviđa i to sviđanje je prešlo u zaljubljenost. Sve je to okrunilo Lukino vrijeđanje.

"Šta to crtaš?" Trznula se na glas profesorice i odmah zatvorila svesku.

"Ovaj.. Izvinjavam se što nisam pratila. Zamislila sam se."

"Wow, Yasmin ne prati čas! Osmo svjetsko čudo!" Nasmijao se Nemanja.

"Nemanja", pogledala ga je profesorica, "jezik za zube." Onda se profesorica ponovo okrenula ka Yasmin.

"Čudi me da uopšte zna da ima sedam svjetskih čuda!" Dobacila je Danica, namjerno se cereći Nemanji u facu.

"Crtam grb njemačke reprezentacije. Trebam ga završiti."

"Lijep je. Dopada mi se."

"Hvala, profesorice."