Neka te tu

2.7K 202 220
                                    

James...

Svanulo je još jedno jutro u kojem se ja iskradam iz njezine sobe, iz njezinog kreveta.
Odlazim ravno pod tuš da se malo opustim jer ovo je ravno mučenju.
Teško je... I sam Bog zna koliko mi je samo teško boriti se protiv sebe boriti se protiv onoga što osjećam za nju.
Noćne more su prošlost, njen osmijeh je postao svakodnevnica a onaj poljubac ne spominjemo.
A želim... Tako je jako želim.
Želim je ljubiti, želim je milovati, želim je grliti i nikada ne pustiti.
Na koncu želim je samo voljeti, samo to!
Tražim li previše!?
Možda i jesam....
Kada je ona u pitanju želim sve, želim ju cijelu a ne mogu ju imati.
Koja ironija zar ne?
Onaj kojem se žene pa doslovno bacaju u krilo, ali ne i ona.
Ne i ona za koju želim da mi se baci u zagrljaj.
Kako živim ovako i koliko dugo ću moći ovako nastaviti, ne znam ni sam.
Zadovoljim se i sitnicama koje mi ona pruža, tek po neki zagrljaj ili tek mali poljubac u lice, i osmijeh koji mi daruje svakog dana.
Koristim svaku priliku kad da joj mogu biti blizu, da je zagrlim ili poljubim u njenu glavu, da samo prebacim svoju ruku preko njenog ramena i da udahnem taj miris o kojem sam postao ovisan.
Miriše božanstveno, smije se božanstveno, priča božanstveno, hoda božanstveno, ma ona je cijela božanstvena.
Božanstvena žena!

Gasim vodu i izlazim u svoju sobu te se brzo obučem.
Više mi nije ni bitno kako izgledam, bitno mi je samo kako se ona osjeća.
A osjeća se bolje, svakim danom je sve bolja.
U ovih mjesec dana odlazio sam s njom u šetnje, u razgledavanja, u kupovinu, na terapije...
Bio sam s njom kad bi vježbala, bio sam s njom i kad je padala, kada nije imala snage da nastavi.... Bio sam tu.
Bio sam tu u svakom jebenom trenutku.
Kao prijatelj, samo kao prijatelj.
Ne dečko, ne ljubavnik....
Prijatelj!
A i onaj gore zna da joj ja ne mogu biti prijatelj, zna i ona... Znam da zna.
Pravim sebi kavu i ulijevam u šalicu te sjednem na stolicu.
Ona još uvijek spava i neka je, jer danas je naporan dan a i noć, i nemam pojma da li će uopće moći izdržati sve ovo.
Ali ona želi da ide, kaže mi da želi sve vidjeti i doživjeti.
Sreća je što smo dva tjedna u Americi, a onda idemo dalje.
Kako ćemo izdržati ovu turneju kad budem odlazio u druge države koje su skroz na drugoj strani svijeta.
Pa i Hrvatska...  Njena domovina.
Ona je na kraju turneje i što ako ostane tamo.
Ipak joj je tamo obitelj, tamo joj je sve.
Na samu pomisao da se to može vrlo lako dogoditi, baca me u stanje transa.
Bože! Pa to će tako i biti siguran sam.
Ostati će tamo a ja ću se vratiti u Ameriku bez nje.
Trenutno srce osjetim u glavi kako bubnja i tuče, ne štedi me ni mrvicu, hoće da iskoči iz grudi.
Udahnem duboko i zatvorim oči da malo smirim puls koji je upravo podivljao.

"James jebo te jesi li dobro?"
Dopiru riječi do mene te odmah otvorim oči.
To je samo moja ekipa, moj bend koji me prati na bini.
Mogao bih ih nazvati i obitelji, jer iskreno rečeno toliko smo si bliski.
"Dobro sam... Samo sam loše spavao."
Kažem kratko i oni me ostave na miru da pijem kavu.
Gledam za njima kako se smještaju u dnevnu sobu, smiju se vade neke papire, zajebavaju se a ja od jednom nemam volje ni za što.
I baš tada se pojavi ona na vratima, sa najljepšim osmijehom na usnama.
Pratim ju kako sebi ulijeva kavu u šalicu i sjeda kraj mene.
Naginje se prema meni i tiho me pita jesam li spreman.

"O to me ne moraš ni pitati. Vjeruj mi da sam spreman." Šapnem joj na uho i osjetim kako se jedva neprimjetno stresla.
Znam da i ona osjeća nešto, siguran sam u to, ali ona bježi i zatvara se u sebe. Podiže oko sebe zid koji ja ne mogu srušiti.
"Imaš priliku vidjeti sve izbliza Sarah, večeras ćeš vidjeti show kakav nikad prije nisi vidjela."
Kratko dobacim i otpijem jedan gutljaj kave.

"Jedva čekam James!"
Veselo cikne i gurne šalicu ispred sebe te se naglo ustane i počne pjevati i plesati.
Rukom poziva moju ekipu da joj se pridruže što oni i čine.
A ja sjedim i smijem se dok mi je srce puno nekog ponosa.
Naučila je moje pjesme i pleše uz njih.
Ona pjeva moju pjesmu jebo te!
Gledam ju kako se smije i kako je sretna u ovom trenutku,  i ja sam sretan.
Gurnem šalicu na sred stola te se naglo ustanem i pridružim se veseloj skupini.
Prilazim joj iza leđa da me i ne vidi te omotam ruke oko nje i smjestim ih na njen trbuh.
Nastavim plesati s njom u mojim rukama, osjećaj je tako predivan.
Ne bježi ovaj put, prepustila se i pleše ovdje, sada i samnom.
Spustim svoju glavu na njeno rame i udahnem njen miris.
Da nas netko nepoznat gleda, znam da bi vidjeo samo dvoje ljudi koji se voli, dvoje ljudi iz kojih isijava sreća i ljubav.
"Nemaš pojma kako mi je drago da si dobro i da se smiješ Sarah."
Tiho joj šapćem na uho dok se ekipa oko nas ludo zabavlja.
Držim je u svojim rukama i moj prijatelj u hlačama se probudio, jebi ga ja sam samo muškarac a ona je prekrasna žena.
Osjetim kako se ukočila, a onda kako lagano pokuša da se odmakne od mene. Opet želi pobjeći ali ovaj put ju neću pustiti.
Pojačam svoj stisak oko nje i nastavim da lagano plešem.
"Neka tu... Molim te neka te tu."
Izgovaram riječi poput molitve, a molitva i jeste.
Klečao bih pred ovom ženom ako treba, molio i klečao.
Treba mi, treba mi ova žena poput zraka kojeg udišem, poput vode koju pijem.
Gladan sam je... Žedan sam je....
Osjetim njenu nervozu, ostaje samnom ali više nije toliko opuštena.
Jebi ga, sve je pokvario moj drug koji se udobno smjestio na njenoj guzi, i proklet bio ako tu ne pripada.
Stavila je svoje ruke preko mojih i nervozno me stišće svojim šakama.
Nije to stisak kao se želi obraniti od mene, to je stisak njene nervoze i nelagode, stisak očaja i straha.
Ravno u srce probode me njeno stanje u kojem se trenutno nalazi.
Ali trebalo mi je ovo... Trebala mi je ona.
"Sada ću te pustiti Sarah. Odmaknuti ću se od tebe, jesi li sigurna da ćeš moći ostati stajati na nogama." Šapnem joj tiho da nitko ne čuje, pitam ju sve to jer je u stanju šoka.
Samo potvrdno kimne glavom i odmaknem se samo malo dok ju i dalje pridržavam rukama.
Tek kad sam siguran da može stajati odmičem se skroz i puštam ju od sebe.
Okrene se prema meni i zahvalno se osmjehne, te ode natrag za stol sjesti i tada vidim da pripaljuje cigaretu.
Nemam snage da ju gledam u ovakvom stanju te se ponovno iskradem i odlazim do kupaonice.
Pustim hladnu vodu pa se zapljusnem po licu, i paše mi ova hladna voda jer ja upravo gorim... Gorim i lagano izgaram.

Ni sam ne znam koliko vremena sam proveo u kupaonici naslonjen glavom o hladne pločice.
Mislili su se rojile jedna za drugom i izgubio sam pojam o vremenu.

"James jesi li dobro."
Poznat glas dopire do mene, nježan umiljati glas, njen glas...
Okrenem se te pogledam u nju i ono što vidim na njenom licu boli... U pičku materinu boli i to jako.
Vidim joj suze u očima, strah i krivnju.
"Oprosti mi James... Molim te oprosti mi, znam da sam kriva za ovo maloprije." Govori mi pognute glave.
U jednom koraku pređem daljinu koja nas dijeli, te joj podignem glavu i zagledam se u njene oči.
Palcem pokupim onih par suza sa njenog lica dok mi se i samom plače.
Ma šta plače.... Vrišti mi se, urla mi se....

"U mom prisustvu nikad nećeš biti pognute glave Sarah. Boli me to shvati molim te.
Boli me što razgovaraš samnom i gledaš u pod, u oči... U oči me gledaj dušo.
I nisi ti ništa kriva, ne krivi sebe."
Govorim joj gledajući je oči, pa ju zatim privučem u zagrljaj.
Ona šmrcne dva tri puta na mojim grudima, a ja poželim da te oči nikada više suzu ne puste.

"Nema suza Sarah! Dosta je više!
Idemo sada jer imamo puno posla sjećaš se, i trebam tvoji pomoć."
Kažem joj i rukom je pogladim po glavi.
Sad ja radim ono što je ona prije mjesec dana, gurnula je u stranu onaj poljubac, a sad ja guram ovo.
Pitanje je koliko dugo ćemo moći moći odgurivati ovo što se događa između nas.
Jednom će doći kraj ovom svemu.
Samo kakav kraj....

Uzmem je za ruku i povedem prema izlazu dok usput uzimamo  svoje stvari te sjedamo u auto i vozimo se prema areni.
Ekipa je već otišla prije nas, valjda im se nije dalo čekati.
Stižemo na stražnji ulaz a novinari nas dočekaju spremni i puni pitanja.
Oni su spremni dok ovaj put ja nisam.
Pogledam u Sarah a ona mi se samo osmjehne i stavi svoju ruku u moju te kimne glavom.
Iziđemo zajedno iz auta a oni hrle prema nama, slikaju snimaju i postavljaju pitanja.
Živčan sam jer sam ne pripremljen, nisam ih očekivao ovoliko puno i ovako rano.
"Gospodine Parker jeli to nova ljubav na pomolu?"
Pitanje me dočeka nespremnog, pa samo pogledam u Sarah da provjerim kako se osjeća.
"Još je rano govoriti o ljubavi. Ja sam samo cura kojoj je gospodin Parker spasio život u Africi."
Nasmješeno odgovori na pitanje koje je bilo upućeno meni.
Stisnem je za ruku i povedem do ulaza, kada se vrata zatvore za nama odahnemo u isto vrijeme, pa se i nasmijemo u istom trenu.
" Oprosti mi... Nisam znao da će doći ovako rano i hvala ti što si se onako ponijela."
Govorim dok hodamo prema mojoj sobi za odmor.
"Hajde James, to su samo novinari ta ti si navikao na njih, dok sam ja prvi put nešto izjavila za novine. I znaš sviđa mi se."
Sa osmjehom mi kaže, i već za sekundu nas prekidaju.
Traže me, zovu me, naređuju mi i odlazimo na tonsku probu.
Sarah je smještena na stolici i samo se osmjehuje svima koje vidi, ljudi iz osiguranja joj prilaze pa pričaju nešto s njom, pa se smiju, pa se okreću okolo i gledaju kako je sve namješteno.
Pozovem je rukom da dođe jer smo gotovi a ona dopleše do mene sve sa osmjehom na licu.
"Ovo je ludo James."
Kroz smijeh mi kaže.
"Nisi još ništa vidjela Sarah, tek za za dva sata pravi spektakl počinje."
Ogovorim joj i povedem je prema garderobi.

Jedemo u miru i tišini dok vriska prvi fanova dopire do nas.
Ekipa se okuplja oko nas i znam da ćemo uskoro krenuti na stage.
Sarah izlazi iz sobe sva sretna i okrene se prema meni.
"Znaš James... Mahati ću ti i slati poljupce te vrištati kao i ostala rulja koja se okupila ondje dolje."
Kroz smijeh mi kaže i ode sa dečkom iz osiguranja.
Nije bilo šanse da ju nagovorim da bude na sigurnom mjestu, ona želi da to sve vidi kao i ostali fanovi.
I da me jebeš prvi put sam se usrao od straha dok izlazim na binu.
Jer prvi put imam nekog posebnog dolje.
Nekog tko mi znači cijeli svijet.
Moji fanovi su posebni, i volim ih stvarno ih volim.
Ali ona... Ona je nešto najposebnije.

*****

Još jedan nastavak je tu.
Sta mislite? Sta kažete?
Ajmo dojmovi, kritike, pohvale ma sve primam🤣🤣🤣🤣
Volim vas ljudi😍😍😍

SARAH ✔Waar verhalen tot leven komen. Ontdek het nu