SARAH ✔

Sto da radim s tobom

Dok se vozimo gledam kroz prozor sve te gradjevine i zgrade. James je totalno skoncentriran na voznju  i pase mi to u ovom trenutku. Duboko u sebi se divim i i ovom najobicnijem rasvjetnom  stupu jebo te.
Oduvjek sam htjela posjetiti SAD. Los Angeles, San Francisco, Miami , Las Vegas bili su samo neki koji su na mojoj wish listi.
A sada me evo tu. Dosla sam ne planirano, dosla sam na neobican nacin. Tu sam sa muskarcem za kojim uzdisu zene cijelog svijeta.
Jebi ga... ni jednom ga nisam pitala ima li curu,  i u slucaju ako ima sto ce ona sve na ovo reci!?
Nije da previse citam novine, tek tu i tamo neki clanak. Nikad nisam procitala da je zauzet, ali ipak mozda dobro skriva svoju privatnost.
Auto je usporio i zaustavio se ispred velike ograde.
"Stigli smo Sarah" rece James sa dozom uzbudjenja u glasu.
Nisam uopce gledala na sat, ne znam ni koliko dugo smo se vozili. Bila sam previse zauzeta svojim mislima.
Vrata su se otvorila i on je proveo auto unutra. Ispred mene se stvorila ogromna kuca, ma ne.. to nije kuca, to je vila.
Osvrnula sam se oko sebe i ostala sokirana. Svuda okolo je postavljena ograda i zelenilo.
Skriven je od pogleda a bome kad bi netko zelio uci unutra ne vidim nacin na koji bi to mogao uciniti.
"Sigurnost na prvom mjestu je li James?" Pitala sam ga smijuci se.
"Samo ti se cini Sarah."
"Ma vraga mi se cini James, ovo nije kuca, ovo je utvrda jebo te. Ovo je tako osigurano da pomislim da sam dosla u vojnu bazu."
" Da bas ovo je vojna baza u kojoj zivi samo jedan vojnik." Odvrati mi namigujuci.
Vratila sam pogled na kucu i ugledala prekrasnu mladu damu koja je stajala na vratima.
Upravo je rekao da zivi sam, Kriste zivi sam u ovolikoj kuci....  a sada se tu ispred nas nalazi jako zgodna cura, i ni malo mi se ne cini da ona ne zivi ovdje.
James je iskocio iz auta i otvorio moja vrata. Pokusao je opet da me uzme u narucje ali ovaj put sam odbila.
"Molim te James neugodno mi je da me nosis."Pogledom sam pokazala curu na vratima.
Kimnuo  je glavom kao znak potvrdjivanja, uzeo me ispod ruke i poveo me prema naprijed.
Jedva sam hodala, svakim korakom bol je prostrujala ne samo kroz moju nogu, vec kroz cijelo moje tijelo.
I tu u mojoj glavi stalno sam vrtila pitanje tko bi mogla biti ta cura?
Sarah jebo te, sama sebe sam opominjala.
Podigla sam glavu i pogledala u nju. Krenula je prema nama sa osmijehom na licu.
Zaustavila se ispred mene i cvrsto me zagrlila.
Totalno sam zbunjena.... prvi put ju vidim u zivotu a ona me grli kao da se poznajemo cijeli zivot."
" Sada i sluzbeno da se upoznamo" rekla je odmicuci se od mene sa osmjehom na licu.
" Ja sam Kate, Jamesova sestra i drago mi je da se napokon mozemo ovako upoznati. Ludila sam od brige za tebe dok se nisi budila." prasnula je i svojom izjavom iznenadila i Jamesa a bome i mene.
Zar je ona bila u bolnici dok sam bila u onakvom stanju. James nije rekao da je netko dolazio.
Pogledala sam u njega zeleci da mi objasni sve to, docekao me ogroman osmijeh na njegovom licu. Odustala sam od pitanja i odgovora i pruzila ruku Kate.
"Sarah ja sam Sarah." Rekla sam tiho.
Privukla me u jos jedan cvrsti zagrljaj.
"Ne brini se nista, sigurna sam da ce se moj brat vrlo dobro brinuti za tebe." Rekla je povlaceci nas u kucu.
James je primio moju ruku ispreplicuci prste sa mojima.
Sljezuci ramenima i osmjehom na licu poveo nas unutar ove utvrde.
"Dobro dosla u moj dom Sarah." Sapnuo tiho na moje uho i poljubio me u glavu.
Da li sam luda ako kazem da mi je laknulo zbog toga sto je Kate njegova sestra.
U glavi sam samu sebe osamarila i  nisam bila sigurna zasto mi je laknulo.
Pa po Bogu ne polazem nikakva prava na Jamesa. Sjeti se tko si ti Sarah.
Sjeti se kakvo je tvoje srce. Koliko je mrcna tvoja dusa.

Usli smo u veliko predsoblje. Mislim njegovo predsoblje je cijeli moj stan, ako nije i vece od mog stana jebo te.
Stepeniste koje je vodilo na kat bilo je sa moje ljeve strane, a preko puta mene su dvoja bjela vrata predpostavljam kupaonica i sto jos pojma nemam. James me poveo na desnu stranu kroz klizna vrata i usli smo u dnevnu sobu, jebenu dnevnu sobu.
Poveo me do crnog koznog kauca i posjeo me na isti.
" Sada se malo odmori pa poslije te mogu povesti u razgledavnje ako zelis."
" Ti se sigurno salis James, pa ovo je toliko ogromno da cu se izgubiti u ovolikoj kuci jebo te." Odvratila sam sa strahom u glasu.
Kate je sjela na suprot mene i sa osmijehom na licu promatrala mene i Jamesa.
Tako mi je neugodno da bih najradije da me zemlja proguta.
"Sarah donijela sam ti nesto svojih stvari za pocetak. A vjeruj mi cim tvoje zdravlje dopusti idemo u kupovinu." Rekla je tako opusteno kao najnormalniju stvar.
Toliko sam zbunjena i rastresena da sam joj zaboravila zahvaliti na svemu.
"Hvala ti Kate. Zaboravila sam ti zahvaliti na svemu, zaista cijenim za sve sto cinis za mene. I da nije Jamesa i tebe ja ne znam sto bih napravila. Vjerojatno bih bila mrtva." Govorila sam tiho drhtavim glasom.
I doista je tako. Kolko god sam htjela umrijeti, koliko god sam se bila prepustila smrti u ruke, duboko u sebi sam bila zahvalna sto mi je spasio zivot.
James je primio moju ruku i stisnuo. Nista nije rekao ali stisak njegove ruke pricao je mnogo toga. A toga sam se bojala.
Bojim se svega onog sto radi za mene, bojim se nacina na koji me gleda, bojim se zastitnicki nastrojenog Jamesa.
Nisam luda ni glupa. Vidim njegove oci, osjetim njegove dodire. Znam sto to sve znaci samo mu ja ne mogu uzvratiti istom mjerom.
Ja nisam rodjena za ljubav i srecu.
Meni nije dozvoljeno biti sretna i nasmijana.
Osjetim njegove oci dok me gleda, vidim svaki njegov osmijeh upucen meni. Njegove ruke sto me grle svake noci, dok iznova prolazim kroz nocne more. Taj poljubac u moju glavu dok te more traju. Njegove rijeci utjehe kako je sada on tu i biti ce sve dobro.
Ne grli se tako bilo tko, ne dodiruje se tako netko do koga ti nije stalo. Ne dovodis kuci nekog kog skoro i ne poznajes. Ne tijesis nekog tek tako i na takav nacin.
I evo upravo i sada, James kao da je osjetio sto se mota po mojoj glavi, kao da cita moje misli, kao da gleda pravo u moju dusu.
Stisce mi ruku sve jace.