SARAH ✔

Sigurna sam

Budim se obavijena njegovim rukama, drži me još uvjek tako čvrsto kao da se plaši da ću nestati odavde.
A još uvjek spava, zanimljivo.
Ostanem ležati tako par trenutaka i onda osjetim kako svojom glavom zaroni u moju kosu, udiše miris moje kose kao da mu je potrbno upravo to da diše, da živi.
"Jutro djevojčice."
Promrlja još uspavanim glasom dok me njegova jutarnja erekcija bode u guzu.
Isuse Bože!
To je normalna pojava ujutro, to znači da je zdrav, to je tako kod svih muškaraca, to je znak da je njegov alat sasvim u redu...
Doktorica si i znaš sve o tome, tješim sama sebe.
Znam da zna da ga osjećam i on ne čini ništa po tom pitanju, ni da se pomakne bar malo.
Protegnem se kao da dohvatim sat da pogledam koliko je sati ali napravim jebeno sranje svojim postupkom.
Napravila sam to tako da sam se još više nabila na njegovog prijatelja.
I jebo te... Koliki je samo...
"Saaarahhh."
Zareži kao pas, a ja se ispričavam i nemam snage da ga pogledam u oči, mislim da sam crvena u licu kao paprika.
"Oprosti... Oprosti, nisam htjela,mislila sam samo pogledat koliko je sati, a ispalo je ovako, nisam znala....."

"Samo šuti Sarah."
Prekine me i povuče u svoj zagrljaj.
Ne pomičem više ni ruke ni noge, samo trepćem i gledam ispred sebe.
Jebo te... Pa on još raste...
Baš se pitam koliko može narasti, ako nastavi ovako ja ne znam gdje će izići, jer već mi se sada čini da će probiti donji dio pidžame.
Opalim sebi jedan mentalni šamar od kojeg mi se zavrti u glavi skoro.
O čemu ja razmišljam zapravo....
Pokušam zaklopiti oči i ne misliti na ovo čudo što me pritiska od pozadi ali uzalud.
"James hajde ti pogledaj koliko je sati?"
Kažem tek toliko ne bi li se malo pomaknuo.
"Koga briga koliko je sati, nigdje nam se ne žuri."
Ispali bezveze i znam da duboko u sebi likuje zbog ovoga.
"Nego reci ti meni jesi li se naspavala."
Umiljato progovori na moje uho, a osjetim i njegov dah na mom vratu.
"Dobro sam spavala, samo mi neko hrkanje nije dalo mira, pa sam se budila s vremena na vrijeme."
Namjerno kažem da ga malo zezam, a i ne želim spominjati noćnu moru, ne želim mu pokvariti ovaj trenutak.
Ne, ne želim ni njemu a ni sebi.
"Pa ni jedna do sada mi nije rekla da hrčem, ti si prva dama koja mi je to rekla."
Opale me njegove riječi po sred glave, kao da me netko maljem udario.
"Ni jedna mu nije rekla... Ni jedna mu nije rekla..."
Odzvanja mojom glavom njegov glas, i zašto ovo ovako utječe na mene.
Ne... Ne smiješ se tako osjećati, opominjem sama sebe.
Pa imao je on ženske i do sada, zgodan je jebem ti.
I kad sam ja to počela uviđati da je on zgodan?
Plašim sama sebe svojim mislima.

"Znaš baš mi je drago da sam prva, i one vjerojatno nisu mogle da ti išta kažu jer su bile opčinjene tobom James."
Odgovorim mu onako hladno, dok  mi se utroba veže u čvor.
"A ti kao nisi opčinjena djevojčice?"
To djevojčice naglasi i još jače me stegne svojim rukama.
"Neeee.... Nema šanse James, nije to baš tako lako."
Odgovorim mu kroz smijeh, a on pomjeri svoju ruku i krene me škakljati.
"Jesi li sigurna djevojčice?"
Upita i nastavi dalje da me golica svojim prstima.
"Sigurna sam James, sigurna sam da sigurnija ne mogu biti."
Vrišteći od smijeha mu odgovaram a on nastavlja dalje da golica.
Smijem se poput luđakinje i nije me briga, koprcam se da i pokušavam da mu pobjegnem ali nema šanse, drži me tako čvrsto da je jednostavno nemoguće da mu pobjegnem.

"Pitam te još jednom. Jesi li sigurna u to što govoriš?"
Jedva čujem što me pita jer se toliko glasno smijemo.

"Sigurna sam, da sam sigurna u tvojim rukama."
Na moje riječi se ukoči, a kad shvatim što sam rekla, smrznem se i ne mičem.
Smijeh i vrisku zamjenila je neugodna tišina.
Njegove ruke ostale su na mom trbuhu, a moje ruke na njegovim rukama.
Zastali smo tako na jednom mjestu kao da je netko zaustavio vrijeme.
"Želio bih kad bi mogao zaustaviti ovaj trenutak djevojčice."
Prošapće tiho i spusti poljubac na moju glavu, te se izvuče iz kreveta.
Okrene se prema meni još jednom prije nego iziđe iz sobe, te se nasmješi.
I njegov osmijeh mi govori da smo u redu i da je sve dobro.
Ostao je samo iznenađen mojim odgovorom a bome sam i samu sebe šokirla.
I evo priznajem, rekla sam ono što sam uistinu mislila.
"Hajde dođi idemo doručkovati."
Dobaci mi i izgubi se iz sobe.

****

Dan nam je prošao u izležavanju i razgovoru, smijali smo se i zezali kad smo god stigli.
Kao da smo samo čekali trenutak kada će netko od nas dvoje nešto nepromišljeno reći, i onda nastaje kaos. Podbadanje i bockanje cijelo vrijeme.
Ne sjećam se kada sam se zadnji put ovako smijala, ne sjećam se kada sam ovako uživala i ne sjećam se kada sam ovako bila sretna.
Da danas sam bila sretna.
Dok se penjem stepenicama prema sobi, sama sebi priznajem da sam danas uistinu bila sretna.
Zastala sam na vratima od svoje sobe i ugledala njega kako ide prema svojoj sobi.
"A gdje ti ideš James?"
Upitam ga i kada se okrene pozovem ga prstom prema sebi.
"Molim te budi noćas samnom."
Izgovaram kao molbu, i molim ga... Ne mogu sanjati, ne opet.
I znam da nije fer to što mu radim, znam da nije fer jer ga iskorištavam.
"Dolazim djevojčice samo da se na brzinu istuširam."
Kimnem glavom, te i sama požurim do kupaonice.

Kada je James ušao u moju sobu, razgovarala sam sa mojima, čestitala im Božić, koji je sutra.
Mojim sestrama su trbusi već porasli i ja uskoro budem teta.
Radujem se toj djeci, radujem se što će moje sestre napokon postati majke.
James je sjeo ispod mojih nogu i šutke sjedio dok ne završim svoj razgovor.
Cijelo vrijeme me gledao da mi je postalo i neugodno, pozdravila sam se sa sestrama i prekinula poziv.
Odmah je zauzeo svoje mjesto kraj mene i povukao me u zagrljaj.
"Spavaj, večeras si sigurna."
Njegove riječi zvuče tako obećavajuće i smirujuće.
"Laku noć James."
Uspijem reći prije nego me san svlada.
"Laku noć djevojčice."
Negdje u daljini čujem njegov glas i osjetim kako se moje tijelo opušta.

*****

Diva...

Evo jedan nastavak malo opušteniji od ostalih.
Danas su oboje uživali💞💞💞
Još jednom vam hvala na svemu i ljubim vas!😙