Dragulj < Završena >

***

U trenutku kad je Elle napokon izvukla svoje umorno tijelo iz hotelskog toaleta, vani je zavladala teška oluja.

Oblaci su prekrili ionako mračno nebo, puštajući teškoj kiši za prekrije grad. Svako malo bi se začulo tutnjanje kroz oblake; grmljavina koja bi uplašila i najhrabriju osobu.

Snažna svjetlost je obasjala već osvijetljenu prostoriju, kad je Elle prišla svom stolu. Digla je pogled ka prozoru, osjetivši strah oko srca.

"Idi kući ako hoćeš.", Aurora je sjela za stol i pogledala ju."Znam da se plašiš..."

"Mama, pobogu, nissm dijete.", Elle je rekla, i prostoriju je ponovo obasjala jaka svjetlost. Ukrutila je noge i klimnula."Uredu, mogla bih otići...Idem ja. Čuvajte se."

Odmahnula je rukom i izašla pred hotel. Kišobran nije imala. A sad ni kaput nije bio od neke koristi, s obzirom da je puhao snažan vjetar koji je sve nosio pred sobom.

Odjednom, ugledala je visoku sjenku. Pokušala se udaljiti, ali onsa je shvatila o kome je riječ.

"Ti."

"Elle...", Logan je stao ispred nje i klimnuo. Nosio je jednostavnu crnu masku preko gornjeg dijela lica, dok mu je vilica vidno stezala.

"Nisam znala da ćeš biti ovdje.", izustila je, pitajući se kako ju je prepoznao.

"To je zabava moje porodice. Naravno da ću biti tu.", klimnuo je."Nija valjda da si već krenula kući."

"Prekasno je.", odgovorila je i pogledala ga pravo u oči.

Pokušavala je da pronađe barem mali tračak nade da i on osjeća nešto slično. Uzdahnula je i tiho dodala:"Nadam se da ćeš se zabaviti, mnogo je djevojaka koje te čekaju unutra."

"Da...Nisam baš oduševljen time.", klimnuo je oborivši pogled.

"Veliki Logan Terrington da ne bude oduševljen ženskim društvom.", raširila je oči, pogledavši ka njemu.

Nasmijala se, zbog čega je on ostao bez teksta. Borio se protiv nje. Protiv emocija koje osjeća. Ali njena blizina, i njen stav su ga ponovo uništili.

Odjednom, uozbiljila se, shvativši da oni nisu čak ni prijatelji. Traži nemoguće u pogrešnoj osobi.

"Pa...Doviđenja.", izustila je i prošla pored njega.

"Jesi li za jednu kinesku?", okrenuo se za njom, iako nije smio.

Zaustavila se pored automobila i pogledala ga, pogledom tražeći objašnjenje.

"Hrana. Da li si za kinesku hranu, umjesto...Ovog?", pokazao je na hotel odakle je muzika kreštala.

Uzdahnula je i klimnula."Naravno. Sve dok smo negdje gdje se sijevanje ne primjeti previše."

Nasmijao se i odjurio ka parkingu gdje je ostavio svoj Porše. Plašio se onog što može da bude između njih, ali morao je da sazna.

Smiri se. To je samo večera., razmišljala je dok ga je čekala pred hotelom. Sve će biti uredu, neće se ništa desiti. Ne zaboravi...Ne smiješ se nadati ničemu.

Zaustavio se ispred nje i otvorio vrata. Razgledala je oko sebe, potom sjela i odvezli su se.

Tokom vožnje, niti jedno nije razgovaralo. Oboje su šutjeli, okupirani svojim vlastitim mislima. Strahovima. Nadom da će sve izaći dobro iz ove noći.

"Da...Možeš li donijeti dvije rolnica sa povrćem i mesom...Ništa bez mesa.", nasmijao se, dok je koračao po kuhinji, između rasnog stola i šanka."Da...Onda teletina u seučan sosu. Losos i tofu u ostriga sosu. Zapisuješ li?..."