Dragulj < Završena >

Logan

Alarm me probudio iz sna. Odmah sam se digao, ugledavši golo tijelo crnokose djevojke pored sebe. Ne sjećam se da sam je doveo u stan, ali uvijek tako bude. 

Napisao sam kratku poruku o tome kako je bilo super, ali sad je završilo, i otišao u kupatilo. Čim sam se istuširao i navukao na sebe bijelu košulju i crne hlače, izašao sam vani.

Siguran sam da će moji praviti frku jer im se nisam pridružio sinoć na večeri, ali mogli su se tome nadati. Porodične večere nisu moj fazon. Zapravo i ne znam šta je moj fazon, sem vječitih izlazaka, i različitih žena u krevetu. Svi se moraju navići na to.

Sjeo sam u najnoviji Porše i odvezao se niz ulicu koja je vodila ka centru grada. 

Inače, živim sam u velikom stanu u elitnom dijelu grada, dok moji žive na drugom kraju grada, na farmi. Nikad mi neće biti jasno zašto baš farma, ali to sam prepustio njima. Sve dok ja redovno dobijam novac na račun, svejedno mi je gdje će živjeti.

"Dobro jutro, gospodine Terrington.", čuo sam sekretaricu dok sam koračao kroz firmu."Dobili smo ponude za novi hotel, tri placa za izgradnju. Zvao Vas je otac, rekao je da mu se pridružite na sastanku, vezano za izgradnju prvog hotela u Engleskoj. Sastanak je za sat vremena, u sali broj dva."

"Hvala ti, Becca.", osmjehnuo sam se, prije negoli sam joj zalupio vratima pred nosom.

Nisam bio raspoložen za njen piskavi glas, iako je bila izuzetna žena. Na sve moguće načine. Mislim da sam čak i sa njom spavao, ali nisam siguran. Ionako mi je svaka žena u magli, zbog alkohola. Kao da bih se mogao predati nekoj bez alkohola. To je nemoguće.

"Dobro jutro, brate!", Ashley je, kao po navici, ušla bez kucanja. Nosila je dvije kafe i novine, nasmijana i sretna jer me vidi."Pretpostavljam da je glavobolja užasna, zar ne?"

"Užasna si.", pogledao sam je, otvarajući laptop."Nisam znao da si se vratila."

"Znao bi da si došao na večeru...Što me podsjeti, sutra idem.", sjela je naspram mene i pogledala me pravo u oči."Znaš da si izašao u novinama? Gledaj, naslovnica je tvoja."

Zaista. BOGATI NEŽENJA JOŠ JEDNOM ODVEO NEPOZNATU DJEVOJKU U KREVET.

"Tata ima da te ubije jednog dana.", zakolutala je krupnim plavim očima."Ali, to je više manje važno, jer imam važne vijesti za tebe. Majk se vraća sa putovanja večeras, njegovo služenje je završeno, smjestit će ga ovdje u bazi, da bi podučavao ostale."

"Ali, ti zato odlaziš.", klimnuo sam i otpio gutljaj gorke, crne kafe.

"I on ide sa mnom. Nismo bili zajedno četiri godine, zaslužili smo.", slegnula je ramenima."Reci mi, Logs, kad ćeš ti pronaći neku zbog koje nećeš moći razmišljati kako treba?"

Te riječi su me nasmijale. Dobro zna da ja nisam tip za takve stvari. Ljubav i romantika za mene nisu pravi pojam. Takvo što je samo za osobe koje se plaše suočavanja sa realnošću našeg svijeta.

"Slobodno zaboravi na to. Ali, ne brini, bit ću kum na vjenčanju kad ti potvrdiš svoju ljubav prema Majku.", zadovoljno sam se nasmijao.

Radovao sam se zbog nje, zaista. Zaslužuje nekog, jer ju je posljednji lik užasno izradio, i oženio se drugom, onda kad je trebao oženiti moju sestru. Treba da bude zahvalan jer sam ga ostavio u životu. Niko ne zaslužuje batine tokom medenog mjeseca, pa čak ni onaj koji povrijedi moju sestru.

Ali, evo je. Pet godina kasnije izgleda kao potpuno druga osoba. Odrasla, zrelija. Daleko od one devetnaestogodišnjakinje koja je bila kad je htjela da se uda za totalnog kretena. Još je htjela i djecu da mu rodi...

"Logan.", puknula je prstima ispred mene, a ja sam je pogledao. Nasmijala se."Nekad me baš zanima šta se to kod tebe u glavi dešava."

"Ništa pametno.", slegnuo sam ramenima.

Iako mnogi vjeruju kako bogate porodice nemaju slogu i harmoniju, kod nas je to drugačije. Ashley je moja duša, jednako kao i moji roditelji. Ne viđamo se često, ali se podržavamo u svemu. Znam, kad god mi zatreba pomoć, oni će biti tu. 

Mada moji nisu sretni mojim izborom da sa dvadeset i četiri godine budem poznat kao ženskaroš i zavodnik, ali svako ima svoj put. Ja sam taj koji je odlučio da se neću vezati niti za jednu ženu, i tako će i ostati.