~~
Elle Greenway je djevojka mirne savjesti, i čiste prošlosti. Nakon što se njena majka, Aurora, uda za glavnog komadanta u vojsci, Williama Wilkesa, Elle se seli iz Berlina u Washington.
~~
Logan Terrington je sin bogatog biznismena, nasljednik f...
Još samo da pronađem bijelu majicu i bit ću spremna za put, pomislim kad se dignem sa kreveta.
Svim silama pokušavam da pronađem razlog i izliku da ne napuštam Berlin, ali još uvijek mi je sedamnaest, što znači da još uvijek radim ono što mama kaže. A nije da je ne volim.
I da sam punoljetna, pošla bih sa njima. William nije loš tip, samo...Još uvijek ne mogu da prijeđem preko toga da majka i otac nisu zajedno. Pa, bili su mi par iz bajke, imali ljubav kakva se ni u knjigama ne nalazi. Očigledno je zbog tog tako brzo završila.
Williamov stav prema svemu oko mene se razlikuje od mog stava. On vjeruje da djevojka ne bi trebala da izlazi i zabavlja se, jer to ne priliči damama, samo prostitutkama. Odrastao je u patrijarhalnoj porodici, što znači da je red da i ja živim u jednoj takvoj.
Nikad se nije ženio, i vjeruje da je moja majka ona za koju se čuvao. Ne smeta mu to što je bila udata, i što je rodila mene, i moju dvije godine stariju sestru, Keišu. Čak naprotiv, oduševljen je činjenicom da već ima dvije odrasle kćerke. Ni njegovim roditeljima to ne smeta. Vjeruju da je sve to dobro djelo za njega i njegove, jer pružaju siguran dom nezaštićenima.
Ali, za razliku od mene, Keiša ostaje u Berlinu, na školovanju. Koja sretnica. Ne mora da boravi u blizini vojničke baze, niti da sluša stotine pravila o tome kako se treba ponašati u nečijem prisustvu. Može uživati u zabavama brucoša, zabavama njene generacije. Može posjetiti koje god mjesto ona želi, a ja sam zaglavila u Washingtonu, okružena vojnicima.
"Ma daj, sigurna sam da će barem jedan biti dobar.", Keiša me zezala dok je vukla kofer prema taksiju. Čvrsto je zagrlila mamu, i pogledala u Williama."Dobro ih čuvaj, uredu? Ne želim da m se nešto desi."
"Opet ona sa prijetnjama.", William se nasmijao i zagrlio ju, bacivši pogled na mene, koja sam ih nijemo posmatrala sa trijema kuće."Zar ti ne ideš?"
"Najradije bih ostala ovdje.", izustila sam, kad sam čula majčin kašalj. Pogledala sam je, a ona se nasmijala."Znam, mama. Maloljetna sam. Ne bunim se odlasku, nemam ja ništa protiv toga, ali...Amerika je daleko."
"Svidjet će ti se.", William me potapšao po ramenu i ubacio moj kofer u prtljažnik iznajmljenog vozila."Idemo li?"
Još jednom sam čvrsto zagrlila Keišu, prije nego sam je pustila. U isto vrijeme smo ušle u vozila, ona u taksi, ja u sivi Mercedes.
Dom u kojem smo odrasle, postao je samo jedno sjećanje. Prostor prodat drugim ljudima. Drugoj porodici, koja ne razumije šta se sve tu desilo.
Tu sam prvi put slomila ruku. Prvi put pala sa trešnje, jer sam bila uporna da sam jednaka dječacima. Nisam jednaka. Ja sam žensko. Krhka poput latice ruže, blaga poput pera. Nikad neću biti identična dječacima. Prestala sam se truditi.
Let je trajao više od šest sati. Gotovo da sam se ukočila u onom sjedištu pored prozora. Nadala sam se dobrom snu, ali ništa od toga. Ali, zato sam svo to vrijeme uložila u razmišljanje i planiranje svog života u Americi. Pa, valjda ću se moći snaći.
Moj njemački naglasak će uništiti svaki vid mogućeg prijateljstva, s obzirom da niko ne voli pridošlice, ali valjda će me porodica Wilkes ugostiti kako treba. Nadam se. Ne bih željela da i tu budem crna ovca.
Veliki džip nas je dočekao na velikom aerodromu u Washingtonu, sa vlastitim vozačem. Uredu, na to bih se mogla navići.
"Prvo idemo u kuću Williamove porodice. Upoznat ćeš njegovu majku i oca, i zaista se nadam da ćeš biti ljubazna prema njima.", majka me upozorila dok smo sjedale na stražnje sjedište vozila.
"Ne brini. Bit ću kćerka kakvu će svi poželjeti.", namignula sam. Znala sam da joj ovo znači više od svega, jer njena prethodna svekrva nije bila oduševljena njome. Baka nije bila oduševljena ni mnome, jer sam bila previše nalik mami.
Prokleti DNK.
"Ja sam Allison, drago mi je.", starija žena se nasmijala čim je dotakla moju ruku kako bi se rukovala."Williamova majka."
"Drago mi je, gospođo.", klimnula sam. I jest mi bilo drago. Napokon ću upoznati porodicu iz koje dolazi suprug moje majke.
To je zvučalo loše, ali to je istina.
"Svidjet će ti se ovdje. Neko vrijeme ćete živjeti sa nama ovdje, ali ubrzo ćete prijeći u drugu vilu, u blizini vojničkog štaba, gdje se svi mladi vojnici obučavaju...Ali, sigurna sam da je Will već o svemu tome pričao.", Allison se nasmijala, vodeći me ka ulazu u kuću."Zna biti prilično dosadan što se toga tiče."
"To ste Vi rekli, ne ja.", nasmijala sam se, što je i nju nasmijalo.
"Molim te, zovi me Allison. Ili, kad budeš spremna, baka.", namignula je i ušla u kuću.
Uredu. Moj novi život samo što nije započeo. Zapravo, već je počeo. Tu sam. U novoj kući. Sa novom porodicom. Vrijeme je da se prilagodim, inače mi se loše piše.
Oops! Ang larawang ito ay hindi sumusunod sa aming mga alituntunin sa nilalaman. Upang magpatuloy sa pag-publish, subukan itong alisin o mag-upload ng bago.
Za sve one koji čitaju ovu priču...
Naziv 'Dragulj' nema direktnu vezu sa temom i onim što se dešava. Priča je ispričana jer sam imala potrebnu da ovakvo što napišem i podijelim. 'Dragulj' je jednostavno riječ koja mi se činila prikladnom za ovo djelo.
Priča je kompletna, dakle završena, ali neću je odmah objavljivati, nego ću svaki dio objavljivati ponedjeljkom navečer.
Nadam se da ćete uživati u još jednoj ljubavnoj priči Cry Baby osobe :)
