Dragulj < Završena >

Logan

Naravno da je prosula vodu po meni kad je smotana. Mala i smotana.

Njemica.

Svučem košulju sa sebe, i spustim se na oblo tijelo jedne od mnogobrojnih djevojaka koje se bore za moju pažnju.

Ali, umjesto da se posvetim onome što me ispunjava, ja razmišljam o nekoj djevojčici čija majka mi je zaprijetila da je ne smijem povrijediti.

Međutim, nije rekla da ne smijem pokušati nešto sa njom.

Protrljam oči, odgurnem djevojku od sebe i okrenem joj leđa. Ovu noć nisam raspoložen za seks. Samo želim da se odmorim i na trenutak zaboravim na onu malu.

"Gospodine Terrington, dokumenti o primanju plate.", Becca je spustila papire ispred mene, a ja potpuno izvan sebe.

Sjedim i razmišljam o njoj. Ponovo.

Privučem papire sebi, u nekoliko poteza ih potpišem, i pogledam u Beccu. Na sebi ima bijelu košulju koja jasno pokazuje crte njenih bujnih grudi, i usku crnu suknju koja je toliko kratka da mogu primjetiti crni unutarnji veš.

"Možeš ići.", kažem i skrenem pogled.

Čak mi ni ona nije zanimljiva. Šta mi se dešava?

"Jeste li sigurni da mogu ići?", napomeni me i pogledam je.

Samo čeka da pružim ruku ka njoj i povedem je putem koji je već upoznala.

"Da. Ostavi me samog."

Onako, naslonjen na kožnu stolicu, gledam u mračno nebo i razmišljam o onome što se svima desi s vremena na vrijeme.

Naprimjer, Ashley. Svi smo vjerovali da nakon onog lika neće ni pomisliti da pronađe novog, ali eto, Majk je ipak uspio da je natjera na ljubav.

Mene niko nikad nije ni pokušao natjerati. Svaka žena koja mi se približi želi ili moj novac, ili moje tijelo, ništa drugo.

Sve su iste. Zašto bih onda razmišljao o ljubavi i mogućem braku? Takvo što je nemoguće.

Telefon je zazvonio i probudio me iz razmišljanja."Halo? Da...Uredu. Ne brini, ja ću se pobrinuti za to. Uredu...Čujemo se."

Otac. Želi zabavu povodom godišnjice njegovog i maminog braka naredne sedmice. Majka je upoznata sa tim, ali nije upoznata sa njegovim iznenađenjem.

Put oko svijeta.

To znači da će cijeli posao biti na meni. Sve sastanke, ja ću morati obaviti. Takve stvari me, blago rečeno, uništavaju.

"Jesi li siguran da to možeš?", ponovo me pita kad smo se sreli u sali za sastanke."Znam da se razumiješ u posao, ali nikad ga sam nisi vodio. Uvijek si...Kasnio."

"Oče. Siguran sam da firma neće propasti ako dva, tri mjeseca ja upravljam njome.", nasmijem se i potapšam ga po ramenu."Ti se samo pobrini da mama uživa."

"Naravno da hoću.", sjeo je za glavnu stolicu i pogledao u potpisane dokumente."Nego, šta misliš o komandantu Wilkesu?"

"Djeluje kao dobar čovjek.", kratko odgovorim, jer me taj čovjek podsjeća na Elle.

"Klarisa kaže da si otišao ranije jer si imao nezgodu sa vodom. Želim li da znam?", naravno da će doći do te teme. Ionako svi brinu o tome šta ja radim, i šta ja mislim.

"Kćerka tog komandanta je prosula vodu po meni. Ništa strašno.", odgovorim i pogledam prema njemu.

"Simpatična djevojka.", otac se nasmije i nastavi gledati u dokumente.

Nikad to nije rekao. Niti za jednu djevojku u mom životu. Iako Elle nije bila djevojka u mom životu. Ona je samo...Djevojčica.

Spakujem stvari u kancelariji, zaključam ured i ubrzo se pronađem u udobnom Poršeu. Jedina ljubav bez koje nikako ne mogu. Plus hrana.

Ali, umjesto u stan, odvezem se do knjižnice da pronađem nešto što bih mogao čitati. Ljubitelj sam filmova i emisija, ali dobra se knjiga može pročitati s vremena na vrijeme.

"Gospodine Terrington.", knjižničarka me dočeka čim sam se pojavio, te joj sa osmijehom klimnem i udaljim se.

Police su odisale mirisom knjiga i onoga što te knjige kriju. Uzmem jednu.

Zatim još jednu.

Pa još jednu.

Na kraju, zateknem se pred petom knjigom, kako me doziva sa police, a meni u rukama već četiri knjige.

Okrenem se, i skrenem iza jedne police, i udarim u nju.

Ni manje ni više, nego u onu koja me proganja otkako sam je prvi put vidio.

"Ti."