Izabrana-ZAVRŠENA

26. dio

Nakon što je prekinuo razgovor, nepoznati čovjek mi je vratio telefon natrag. Nisam uspjela ćuti s kime je razgovarao ni što. 

-"promijeniti ćete auto. Pazi kuda ćeš si tu stvarčicu sakriti da ju ne primijeti. Ne odgovaram za poslijedice."

Samo sam ga blijedo gledala. Ne znam ni tko je taj čovjek. 

-"kako se zoveš?"

-"nije vrijeme za upoznavanje. Pitaj Kajla ako ćeš imati sreće."- rekao je te mi kimnuo glavom prema iza pokazivajući mi na Ronija koji je izašao iz one kuće. 

-"je li stvarala probleme?"

-"nije, lijepo smo popričali."- odgovorio je Roniju ne skidajući pogled s mene i namigujući mi. 

-"pametno"- rekao je i nasmijao se pokvareno. 

-"sada ju odvedi u auto, imam poziv za obaviti i uzeti još neke stvari iz ovog."

Kao što je i Roni naredio, nepoznati čovjek je i učinio. Bez riječi me dovukao do auta te stavio da sjednem na mjesto suvozača. Pogledao je jednom u smjeru iz kojeg smo došli te mi dao papirić. 

-"sada me slušaj pažljivo. Ovaj broj zoveš kada uspiješ zvati bez da te primijeti ili u slučaju da ti ponudi jedan telefonski poziv. Reci mu da zoveš mamu. Pazi da ti ne primijeti tvoj mobitel jer te preko njega Nik prati i lakše će doći do tebe. Sad budi dobra curica i nemoj uprskati stvari."- rekao mi je te zalupio vratima od auta. Gledala sam u retrovizor što se događa iza mene. Roni mu je dao kanistar za benzin i upaljač. Nešto mu je govorio, a on je samo klimao glavom potvrdno. Nakon nekoliko puta su se bratski izgrlili te su krenuli svaki svojim putem. Kada smo izlazili na cestu, Roni je onom nepoznatom potrubio, a on mu je mahnuo i kimnuo glavom. Nakon što smo se malo udaljili od kučice u retrovizoru mi je pažnju privukao plamen. Ron je pogledao prema iza prije no što smo skrenuli iza ugla te nagazio na gas vozeći po sredini ceste. Počela sam se smješkati jer sam se sjetila Edijevog njurganja na moju vožnju. Naspram ovog luđaka, ja vozim kao beba.

________________________________________________________________________________

-"Kajl jel ti mene uopće slušaš?"- upitao je Nik Kajla izgubljenog duboko u svojim mislima.

-"oprosti, što?"

-"kažem ti da su zapalili auto, upravo smo prošli skladište. Pratiš li ju?"

-"ne, još nema signala"- odvratio mu je Kajl nakon što je pogledao na svoje malo računalo.

-"kamo li si dovraga mogla nestati?"- mrmljao si je Nik u bradu kao da ga može ćuti i kao da će svakog trena dobiti odgovor na svoje pitanje.

-"na glavnoj cesti su, idi uz onu dugu ravnu nadesno možeš nagaziti na gas"- sugerirao mu je Kajl, nakon čega se Edi trznuo i pobunio:

-"aaaaa neće moći, ne podnosim dok on brzo vozi"- nakon toga Kajl se počeo smijati, a Nik mu je odbrusio:

-"jebiga braco ništa od pošteđenja ovog puta, preporučujem ti da uzmeš vrećice."

-"možeš i pješke, khm"

-"ne pretjeruj Kajl"- obranio ga je Nik.

-"ajde šuti  i vozi ako ju želiš još danas imati živu, a ti se mali iza i dalje pravi mrtav"

________________________________________________________________________________

Zaspala sam na dva sata jer je ovaj put pretjerano naporan za mene. Ponovno smo vozili kroz pustu cestu, ne znam kamo. Roni je imao jednu ruku na volanu, a drugu na mjenjaču. Osjećala sam njegov pogled na sebi no nisam se previše osvrtala. Najednom su mi u sjećanje lupili svi događaji od kad sam ga prvi put ugledala i upoznala. Zašto mi odmah nije bilo sumnjivo što neki čudni lik pokušava biti dobar sa mnom. Pogledala sam prema njemu i promotrila ožiljak koji sam mu napravila na njegovom licu. Kada je krajičkom oka primijetio da ga gledam samo je izdahnuo kao da mu je već dosta svega. Malo sam ga bolje proučila. Ne mogu reći da je bio ružnog izgleda. Savršena zalizana crna kosa, tamne prodorne oči, obrijano lice, oštra vilica, savršeno isklesano tijelo. Izgledao je kao nevolja, no to ga je činilo još više privlačnim. Jedino što mu je nedostajalo jesu osjećaji. Kada je shvatio da piljim u njega već dosta dugo, što mu nije smetalo, odlučio je da ipak prekine taj trenutak. 

-"iza ispod sjedala imaš čips i bombone ako hoćeš. Vjeruj mi slađe je od mene"- rekao je te se počeo cerekati. Uputila sam mu jedan Koji kurac pogled te nakon što se prestao cerekati išla sam si dohvatiti bombone. Naravno da su bili oni koje mrzim. Je li to namjerno? Mah, tko ga jebe. 

Već se smračilo vani. Pogledam na sat. 20:57 je. Kamo dovraga idemo. Već sam se cijela usijedila od tog puta. Voljela sam duge vožnje, ali onda sam bila opuštena i uživala sam, a sada sam napeta jer ne znam hoću li se uopće probuditi sutra. Sve se može promijeniti u jednoj sekundi. Pogledala sam Ronija, te zamijetila nešto čudno u njegovom ponašanju ovoga puta. Bio je napet. Kao da je svake sekunde sve nervozniji. 

Vozili smo se tako još par minuta, te smo nakon nekog vremena stali na ulazu u neku šumicu.

-"ostani ovdje"- rekao je te sam ja samo naslonila glavu na prozor i promatrala njegovu siluetu kako nestaje duboko u šumici.

 Nakon nekoliko koraka je stao. Jedva sam razaznavala njegovu siluetu. Bilo mi je teško promatrati jer mi je smetalo svjetlo u autu. Tražila sam prekidač i nakon nekoliko muka sam ga našla. Kada sam ugasila svijetlo jasno sam mogla vidjeti Ronijevu siluetu i siluetu jednog muškarca koji je nosio masku. Htjela sam posegnuti za telefonom, no onaj čovjek je gledao u mene držeći kutiju na kojoj je Roni na komad papira nešto pisao. Nakon što je završio, čovjek je složio papirić i stavio ga je u džep. Nakon toga Roni mu je pružao svezak novčanica, a ovaj je njemu dao kutiju te se okrenuo i krenuo svojim putem.  Roni je čekao da se silueta izgubi duboko u mraku te je krenuo prema autu. Nije ušao istog trena, već je stavio kutiju u prtljažnik. Ćula sam rezanje selotejpa sa kutije skalpelom, zatim zvukove vađenja nekih stvari iz nje te lupkanja po prtljažniku kao da nešto radi. Nakon nekoliko vremena zatvorio je prtljažnik te krenuo prema autu s nečim u ruci. Otvorio je vrata, ušao te mi prislonio krpicu sa tekućinom za uspavljenje. Odupirala sam se no bezuspiješno. Nakon nekoliko vremena sam se predala, jer više nisam mogla zadržati dah. U sljedećoj sekundi sam zaspala.