21. Dio

165 13 0
                                    

« Marko koji kurac, šta se dogodilo »

« Žao mi je, ali nisam to više mogao podnijeti »

Plakao je a mi smo ga samo zbunjeno gledali. Lukas je otrčao u kuću, a ja sam naravno krenula za njim.

« Zovi hitnu i Aslinn ne približavaj se » izderao se na mene.

« Pa kj glumiš pusti me unutra. »

« Rekao sam ti da se makneš. »

Okrenula sam se i izašla van. Nisam vidla šta se dogodilo, ali očito nije bio lijep prizor. Marko je još Plakao, a ja sam nazvala hitnu koja je došla za nekih pola sata. Lukas mi još uvijek nije dopuštao da uđem..... Tek kad je hitna došla uspjela sam se progurati unutra, ali trenutno bi mi bilo draže da nisam.

Ležala je na podu u krvi. Komad stakla bio joj je u ruci. Potpuno je blijeda. U tom sam trenutku osjetila neku mučninu i izjurila sam van da se ispovračam na travu. Sjetila sam se kako je i Kristijan još uvijek u bolnici.

«Žao mi je gospodine, ali gospođa nije preživjela..... Moje sućut... Znam da vam je teško, ali morate dati iskaz. »

« Nemam vam šta reći » okrenuo se i izašao van ne obazirajući se na ostale u prostoriji.

« Jesi dobro? »zagrlio me.

« jesam »

« Rekao sam ti da se makneš, a ti si se vratila. Zašto si to napravila, zašto me ne slušaš? »

Šutjela sam jer je bio u pravu, trebala sam ostati vani.

« Gospodine ako nećete dati iskaz morati ću vas sve privesti. »

« Bio je nesretan slučaj. Valjda je razbila nakon staklo i kad ga je išla pokupiti ozlijedila se. Došli smo, ali bilo je već kasno »

« Jeste li bili sami? »

« Da, došli smo maloprije »

« A nije bilo nikakvog stakla? »

« Kako nije, pa jeste li vidjeli koliko ga ima po podu? »

« Hmm pa naravno da jesmo, no dobro to bi bilo sve zasada »

Tek sam sad primijetila kako nema Marka. Pobjegao je, a Lukas ga je ponovno branio. Po svemu sudeći izgleda da Lukasu nije bilo žao zbog majke.

« Zašto im nisi rekao istinu? »

« A zašto bi? Zaslužila je za sve ove godine. I potpuno se slažem s Markom i branit ću ga koliko god bude potrebno. »

Nije pustio nijednu suzu. Uopće mu nije žao, ali ipak majka mu je što god ona učinila.

« Idemo tom tvom Kristijanu ili? »

« Pa da » nije mi jasno zašto bi on sada išao k njemu, ali evo sigurna sam kako želi samo zaboraviti na ovo.

« Moramo još ići po Marka »

« A di je on? »

« Zasto mojoj kući »

Ne sjećam se da mu je Marko rekao kuda ide, ali on je baš siguran da je tamo. Nisam se želja vraćati u tu kuću, a pogotovo ne zbog Marka, sad kad sam konačno otišla, ali sam ipak pristala. To je prvi put da sam vidjela kako kuća izgleda i gdje se nalazi. Okružena je šumom što već tak i tak znam, jer sam bježala u nju. Ima neku krem fasadu. Ispred je neki čuvar.

Ušli smo unutra, a Lukas je odmah krenuo na drugi kraj kuće, valjda je tamo negdje Marko. Ja sam otišla do svoje sobu, tj. nije moja, u njoj sam bila prošlih mjesec dana. Vrata su zaključana, ali ne kužim zašto kad ja više nisam unutra. Čujem nekakvo komešanje unutra. Kao da neko plače. Lupila sam u vrata i sa druge strane vrata javio mi se slabašni glas neke žene.

« Tko je to? » nastavila sam šutjeti i okrenula sam se da odem. Iza mene stajao je Lukas.

« A zašto si ti tu? »

« Tko je ta žena unutra? » nisam ni pričekala da odgovori nego sam samo nastavila« Nije ti dovoljno što si mene oteo nego si morao još neku ženu?

« Nisam ja nikoga oteo, ta žena unutra je Petra. Neka Markova, a ja se neću petljati u njegove poslove pa me nije briga šta radi s njom. Dopustio sam mu da bude u mojoj kući, ali sve dok nema krvi. »

Nema sumnje. Oni su oboje potpuni idioti i jedva čekam da se maknem od njih.

« Ma šta je se brineš, mi smo već prošli tu fazu zaključavanja. Dođi meni » privio me u zagrljaj.« volim te maco »

Hahahaha nazvao me macom.

(Ne) postoji ljubav Where stories live. Discover now