« Dosta je bilo bježanja. Ne mogu više izdržati, previše me privlačiš. Predugo sam čekao, sada te konačno već posjedujem i dosta je igrica. » požudno je prelazio svojim pogledom po mome tijelu « sve je ovo moje » oći su mu bile nekako krvave, možda se i drogirao. Uhvatio me oko struka približavajući me sve bliže njemu. Kada smo bili na razmaku od jedva 5 cm uhvatio me za stražnjicu što mi se nimalo nije svidjelo, moju smetenost iskoristio je tako da me poljubio. Opirala sam se ali baš je bilo uzalud. Doslovno je trgao odjeću sa mene.
« Kako se samo usuđuješ ti stoko jedna da me uopće i pogledaš. Makni se od mene, nemaš pravo na ovo!!!» vrištala sam i plakala otimajući se njegovom zagrljaju i poljupcima.
« Hahaha vidiš da imam potpuno pravo na ovo. A tko će me zaustaviti » smijao se luđački na što me prešla neka jeza cijelim tijelom. Još ga nikada nisam vidjela ovakvog, kao da je skrenuo s uma. Nije se obazirao na moje zapomaganje nego me samo još jače uhvatio za ruke stavljajući ih iznad moje glave. Držao ih je samo jednom svojoj rukom, ali pošto je bio jači od mene nisam imala nikakve šanse po pitanju toga da se oslobodim. Migoljila sam se ispod njega, a onda sam osjetila užasnu bola na koju sam još jače vrisnula. Ušao je u mene vrlo grubo. Trnci su mi prošli cijelim tijelom i u trenutku sam poželjela samo da nestanem iz ovog kreveta tj. iz njegovog zagrljaja... Iz ove kuće.
« Molim te prestani » previjala sam se od bolova jedva dolazeći do zraka. Suze su nenormalno tekle mojim licem, nisam ni znala da čovjek može toliko plakati.
« Da se ne opireš sve bi bilo uredu » nasmiješio se « Uskoro će sve biti gotovo.
Zatvorila sam oći moleći Boga da me osloboditi ove kazne, nisam nikom ništa skrivila a svejedno sam oteta i upravo silovana. Ne sjećam se kako je završilo, ali bol koju sam osjećala bila je užasna. Ne znam kada je otišao ostaveći me svu izmučenu na krevetu. Probudila sam se tek sljedeće popodne. Jedva sam ustala i otišla do kupaonice. Želim sve zaboraviti, ali jednostavno ne mogu, misli mi se vraćaju na moje preklinjanje da prestane i njegove krvave oči i zloban smijeh koji u meni još i sad budi jezu.
Napunila sam kadu toplom vodom do vrha. Zaronila sam, ali više nisam željela izroniti. Željela sam se utopiti i da više konačno završim sa ovim paklom. Inače su otmičari ti koji ubijaju žrtve koje se uporno bore na sve načine da pobjegnu. Ali ja mislim kako sam izgubila ovu bitku, on me natjerao da se ubijem, on je kriv za sve. Tako je zgodan, bolje rečeno prezgodan da bi od njega očekivali otmicu i silovanje, jednostavno je izgledao savršeno. Ali on zapravo nije ništa više nego obični psihopat.
Mrači mi se pred očima i jedva čekam da ovo konačno završi, ali mi netko izgleda baš ne da ni trunke vremena da se bar ubijem u miru. Čistačica panično viče vukući me iz kada. Lagano otvorim oči gledajući u njene plavo-sive oći. U prostoriju je uletjela još jedna osoba zapitkivajuči zabrinutim glasom
« da li je još uvijek živa »
« Je, ali ne znam hoće li....
« Nije me briga što imaš za reći. Makni se u stranu. »
Ne mogu otvoriti oči ali osjećam kako su me nečije hladne ruke uhvatile i stavile u svoje naručje. Stavio me na krevet gdje sam već izgubila i svijest.
Prema čistaćicinoj priču spavala sam nekoliko sati ne davajući jasne znakove hoću li preživjeti ili ne. Na kraju su ipak pozvali doktora koji je utvrdio da mi nije ništa i da ću na veliko oduševljenje svih, ipak preživjeti.
Ležim već 2 dana u krevetu, a Lukasu ni traga. Izgleda da mi više nema šta reći pa je bolje da i ne dolazi. Suze neprestano klize mojim obrazima prisjećajući me na nedavni događaja. Ne mogu ga izbiti iz glave.... A onda se treći dan dogodilo čudo. Lukas je konačno koračio u sobu nakon incidenta. Nije mi bilo drago što ga vidim, ali nisam ništa mogla učiniti po pitanju toga. Držao je veliki buket crvenih ruža. Krenuo je prema meni.
« Da više nisi došao ni koraka bliže jel ti jasno! Zabranjuje ti čak i da me gledaš. Nisi dobrodošao u ovu sobu. 😡 »
« Ja ću ići gdje ja želim i gledati ću koga god budem htio i ti mi to nećeš zabraniti. » pogledala sam ga zbunjeno jer nikada nije bio tako bahat prema meni.
« A za sve ono si tako i tako ti kriva. Mogli smo to srediti i bez onakve drame, samo si se trebala prepustiti. Sumnjam da su i tvoje misli tako nevine kao što se ćini. Aslinn predugo čekam na ovo.. Volim te više od svega i želim te. Svaki dio tebe sada je moj, pripadaš mi.... Volim te » na zadnje se riječi izderao o na što sam se stresla. Krenuo je prema meni i opet sam primijetila kako su mu oći crvene.
« Zar si mislila da ćeš živjeti ovdje, a da ja neću tražiti naplatu.
Ovo više nije bio Lukas kojeg sam "nenadano" upoznala. Nisam poznavala sve njegove promjene, ali mislim kako ovo više nije on. Sigurno se drogirao....
YOU ARE READING
(Ne) postoji ljubav
RomanceMnogo je djevojka na ovome svijetu, ali on vidi samo jednu vrijednu njegovih pogleda. Deset godina uložio je u potragu za srećom, u potragu za njom. Nije ga primjećivala, ali on je uvijek bio korak uz nju, bio je uporan. Znao je svaki njezin pokret...
