2.I Ja Znam Voljeti

360 16 5
                                    

"Sve prolazi, samo ti nikako"

Zaključila sam da nemam bas neke opcije za bijeg. Kuća se vjerojatno nalazi izvan grada jer nigdje u blizini nema ni žive duše. Ali neću odustati, odlučila sam udarati po vratim i derati se dokle god se netko ne pojavi i nije me briga koliko će to trajati.
Udarila sam nekoliko puta u vrata, mislim da me nitko nije čuo . Pokušati ću ponovno,pojavit će se već netko. Udarim još nekoliko puta. Netko se nesigurnim koracima približava vrata. Hvata me panika, a što ako me ozljedi.
Na stolicu pokraj kreveta nalazi se vaza, uzmem je bez razmišljanja i cekam da se vrata otvore.

«ma bas mi je super ova ideja, on vjerojatno ima pištolj a ja idem u obranu s vazom😶 »

Misli mi prekine skripaj vrata.

« uh to je to, trenutak istine »

Vec sam se pripremala da skočim na lika kad sam skuzila da je u prostoriju ušla žena. WTF😵ko je sad pak ta???
Ostanem ukipljeno stajati kraj kreveta sa vazom u rukama. Mislim da ni njoj nije jasno sta se događa, gleda u mene nekako zbunjeno i uplašeno.

« Možete odloziti tu vazu, mislim da vam nije potrebna »rekla je vrlo odlučnim, ali dječjim glasom

« Ahm da » rekla sam nekako smeteno

« I nemojte vise udarati po vratima, gospodin ne voli buku »

Hahaha ček šta?? Kakav gospodin??
Nisam je uspjela ništa pitati jer je Vec izašla i zaključala vrata za sobom. Sjela sam na krevet zaokupljena mislim. Ne kužim. Koji k***. Tko su ti ljudi??....

Trgnem se iz misli i pogledom zaokruzim sobu. Pa ova soba uopće nije slična mojoj, identična je.. Zidovi i namještaj potpuno su jednaki... E tek mi sad nista nije jasno.

« možda ipak samo sanjam, pa msm nema sanse da netko ima sobu kao ja» svaki je jebeni detalj isti. U ormaru je cak ista odjeća.....

Legla sam u želji da zaspim. Mislim daje ovaj krevet cak udobniji. Prošlo je tek nekoliko trenutaka, a ja sam već spavala. Pa koliko bi rekao da možeš tako mirno spavati usred otmice, ali to je vjerojatno zato što me nitko nije mučio kako su to radili u filmovima....

Trgnem se iz sna jer osjećam kako me netko gleda. Ne želim otvoriti oči i dati do znanja da sam budna pa pokušavam sto smirenije disati. Osjećam udubljenje s desne strane kreveta, netko lezi pokraj mene. Hvata me panika. Ne mogu vise ležati u istom položaju, ali strah ne dozvoljava da se okrenem.

« Hej znam da si budna » rekao je nekim umiljatim glasom
« ajde okreni se, dosta bi bilo tvoje igre » .

Okrenula sam se jer ipak nisam imala u planu da ga razljutim. Pa msm ipak još ne znam ni kako izgleda, a bome ni kakve živce ima. Sudeći po svemu vrlo slabe. Okrenula sam se, ali zatvorenih očiju. Baš i nemam neku želju da ga gledam.

« Pogledaj me » nisam ga zeljela poslušati.

« Rekao sam da me pogledas » Vec je počeo gubiti strpljenje.

Lagano sam otvorila oči. Ostala sam u soku, bio je zgodniji nego sto sam ga zamišljala....

« Eto vidiš da nije tako strašno » ponovno sam mogla osjetiti smirenost u njegovom glasu.« Jesi se naspavala? »

Od kuda mu uopće ideja da me pita tako nešto. Pa ni ne poznajem ga, a on prica kao da se znamo Vec par godina.... Šutjela sam. Nisam imala snage da odgovorim na takvu glupost. Promijenio je izraz lica, izgledao je ljuto jer nije dobio odgovor, ponovno.

«J-j-esam» promucam nešto tek toliko da ga ne razljutim.
Bio je zadovoljan odgovorom, sto se moglo vidjeti na njegovu licu.

« Heh i mislio sam, tako si slatka dok spavas »

Hahaha ne bih rekla.
« Uglavnom ja sam Lucas i ti ćeš od sada živjeti sa mnom  » oteo me, ali se već iz aviona moglo vidjeti da nije kao drugi otmičari za koje sam čula. On je mislio kako ću ja živjeti sa njim.

« Znaš ja znam sve o tebi, pratim te od tvoje 15 godine. Uh nije bilo lako, ali vidis da se cekanje isplatilo » izgledao je zadovoljno..

Počeo me onuzimati strah koji još nikada do tada nisam osjetila, trnci su mi prosli tijelom. Počela sam razmišljati o vazi koju sam jutros uzela. Htjela sam ga udariti po glavi i pobjeći, ali sto ako su vrata opet zaključana??

Ustao je i krenuo hodati po sobi, bio je zaokupljen mislima sto mi je davalo savršenu priliku da se dočepao vaze. Iskočila sam iz kreveta. Tako mi je malo falilo, ali on je ponovno bio brži, preduhitrio me..

« Zar ti stvarno zelis biti kažnjena?? » postao je ozbiljan.

I evo novi dio hah.. Sutra cu vjerojatno postaviti slike likova😇😇

(Ne) postoji ljubav Where stories live. Discover now