30.DIO

1.2K 77 12
                                    

Marija POV.
Gledam Josipa kako slavi sa svojima,te razgovara sa reporterkom kada dolazi Linkov i nesto prokomentira kao"Opa,stari,znaci Mare..." nisam bas dobro cula,ali imam osjecaj da se crvenim...Nakon onogo sto je rekao nakon gola,jednostavno sam tako sretna jer nisam izgubila brata i jer se ne ljuti na mene.
Ova reporterka je tako dosadna.Uporno ponavlja "Ko je ta Mare?"Pa sta te briga ko sam ja?!Na sve to je Josip odgovorio moja seka,a ova i dalje tjera svoje da nije mozda nesto vise.Ali sada je Josipu dosadila pa se okrenuo prema kameri i rekao kako je onaj gol posvecen meni i da se brzo vratim jer mu falim.Sada doslovce placem,a Rina i Beka me grle,a Lana i Elena me smiruju.
>Šššš-rekla je El i zagrlila me
>Ne mogu!!Nedostaje mi!!Nedostaje mi moj Josip!!-zaderala sam se i zagrlila El jos jace.
>Ajde,ššš jos malo i praznici,ides k njemu i Ivi.-rekla je Lana
>Ali ja nemogu vise cekati!!
>Ejj!!-rekle su Beka i Rina i skocile mi opet u zagrljaj,pa smo se sve grlile i tada Luka upada u moju sobu jer sam u nju otrcala kada sam plakala.
>Ej,sta je bilo?-pito me i povukao me u zagrljaj
>Falie mi Josip i Iva.-rekla sam jedva cujno
>Ššš,doci ce oni tebi ovde ili ti njima u Zagreb,smiri se...-reko je i jace me zagrlio
>Ali ja vise nemogu cekati!Ovo je prvi put da ih nisam vidjela dva tjedna!!Josip je svaki dan pod praznicima dosao po mene i isli bi na sladoled!Tako je od prvog srednje,a Ivu znam od prvog razreda!Nikad nismo bile ovako udaljene!!-rekla sam i jos jace pocela plakati.
>Ej!-usli su decki u sobu,a Luka ih je povukao dolje i Beku,a ja sam i dalje plakala kao malo dijete.Nemogu si pomoci!

Luka POV.
Ne mogu je gledati ovakvu!Boli me kad pati!!

>Beka,daj mi mobitel!-reko sam a ona mi je dala svoj mobitel.-Ne tvoj!!Sta ce mi tvoj?!Marijin!!
>Aaa,cekaj.-rekla je i otisla u drugu sobu po njega.-Evo!-rekla je kad se vratila i dala mi mobitel.Prvo u sta ulazim je imenik i vidim dosta poziva,ali najvise ima od Ive i Josipa.Cim sam vidio na ekranu "Braco❤" znao sam da je to 100% Josip.Uz to,tu je i bila njihova slika dok ju je imao na ramenima,ali ne ona koju ima na zaslonu,ova je bila neka druga,a slikana je u nekoj staroj,urusenoj zgradi....Oke,valjda?
Kliknuo sam na zovi i za manje od 5 sekundi sam vidio decka sa razbrusenom kosom bez majice....Kliknuo sam na videopoziv.

>Ko si ti i sta radis sa Marijinim mobitelom?!-pito me pomalo histericno.

>Nista,ja te zovem jer gore place...-nisam ni stigao dovrsiti recenicu ovaj me prekinuo i poceo vristati

>Place?!Je... ti ma... sta si joj napravio?!Ako joj fali jedna vlas sa glave,e mrtav si!!Glavu cu ti otkinuti!!-Dobro kad mi je Marija rekla da je zastitnicki nastroj kad je rec o njoj nisam mislio da je bas ovakav!!Takav niko nije,pa ni ja prema nekome.-Sta tu stojis,kretencino glupa?!Govori mi zasto place i nosi telefon gore,da ti ja nebi doso u Beograd,da ti pokazem kako se neke stvari rjesavaju u Zagrebu!!

>Ma,daj se smiri,zivcani!!Ne place zbog mene nego zbog tebe!-kad sam to rekao vidio sam da mu se izraz lica iz agresivnog pretvorio u zabrinutost.Stvarno mu je stalo do nje

>Mene?-pitao je nekako tuzno

>Da tebe,place gore i nemogu je smiriti jer joj falis!!-rekao sam

>Ma debilu glupi mislio sam da sam nesto napravio,nosi gore mobitel ja ju znam smiriti.-reko je i naredio mi to

>Dobro,dobro...zivcani.-rekao sam i otvorio vrata njezine sobe.Lezala je na krevetu i plakala,a cure ju i dalje pokusavaju smiriti.

>Molim te,ko god da je neka izade...-rekla je tuzno ni ne pogledavsi ko stoji na vratima.
>Kretenu jedan,izlazi!!-rekla je Lana i krenula prema meni,a ja sam joj samo pokazao na Josipa koji sve ovo gleda.Ona je samo klimnila kad je videla ono braco.

>I mene bi izbacila?-pitao je Josip i tek tada je Marija podigla pogled i osmeh joj se stvorio od uha do uha.

>Josippppp!!!-zaderala se.Stvarno ga voli.A izgleda i on nju...Nikad se nije tako nasmijala i bila sretna kad je sa mnom.Nikad nije mene gledala sa tim odusevljenjem.A niti me nikada nece.Ne dok je Josip negde.Pored njega ja sam nevidljiv u njezinim ocima.-Oprostite ljudi jel bi mogli izaci malo,samo na trenutak da pricam sa Josipom?-pitala je i dalje sa osmehom od uha do uha.
>Da,da idemo mi-rekla je Beka i isterala nas van.
>Vi idite dole,ja cu tu pricekati da zavrsi.-reko sam a cure su sisle dolje.Mozete si pretpostaviti sta radim:presluskujem normalno.

>Nemas pojma kolko mi falis.-rekla je Marija
>Znam i ti meni!-reko je Josip-Ali to nije razlog za plakanje.To sam ti rekao vec prije...-znaci ona vec neko vreme place za njim
>Znam,ali...
>Nema ali!Nema vise suza!Jer ako ces plakati,necu te voditi na ono sto sam ti obecao,kada se vratis...-rekao je.Bas me zanima sta je to on njoj obecao.
>Dobro,a sada...Cestitam!!Zabio si pobjednicki gol!!!
>Jesam,ali nije mi bitno.-reko je i mislim da zbunio Mariju
>Nije?
>Nije.Bitno je to sto sam taj gol posvetio tebi.Tebi koja si mi bitnija od svega u zivotu.-i tako su oni razgovarali 10 minuta,i nesto se prisjecali,a tada mi je na pamet pala jedna ideja.Jedna od najboljih ideja ikada.

Teen Story/ZAVRŠENA✔️Where stories live. Discover now