34: "Ona mora znati."

3.3K 318 38
                                    

NATHAN BENNETT

"Dobro, ovo znamo", rekao sam, "Aida je posvojena -- "

"Sereš?!" Dan me prekinuo. Elle i ja smo mu uputili iznervirane poglede pa je pročistio grlo i naslonio se na naslon stolice. "Oprosti, nastavi."

"Dakle, posvojena je, ne zna tko joj je prava mama -- "

"Ni tata", Elle je dodala na što sam ja ozbiljno kimnuo glavom.

"Tako je", rekao sam. "Ali, moj unutarnji Sherlock Holmes mi govori da ona žena koju sam vidio u utorak ima neke velike veze s Aidom. Hvala ti što si mi rekla za telefonski razgovor, Elle. Siguran sam da je osoba koju ćemo sad vidjeti ista ona žena koju sam ja vidio u Sydneyu."

"Opiši mi ju još jednom", Elle je zahtijevala.

"Rekao sam ti već, pljunuta Aida." Doduše, trebalo bi biti obrnuto, ali nije bilo ni važno.

"Osim očiju", Dan je rekao. "Jel' tako?" prebacio je pogled na mene.

"Tako je", potvrdio sam, a pred očima mi je odmah bljesnula slika te žene i njezinih krupnih, jantarnih očiju koje mi nisu davale mira.

Uzdahnuo sam. Osjećao sam se kao da sam tapkao u mraku, a svjetlo - odgovori - mi je bilo ispred nosa, samo ga nikako nisam mogao napipati. Nemoguće da ona žena nije Aidi nešto u rodu. Sumnjam da su sestre. Jednostavno sam sto postotno uvjeren da joj je to majka.

"Ovaj... Nate?" Dan je nesigurno počeo, gledajući negdje iza mog ramena. "Mogao bi se okrenuti."

"Ali nemoj biti previše očit", Elle je dodala razrogačenih očiju, no bilo je prekasno jer sam ja već vršcima prstiju zgrabio vrh naslonjača separea i okrenuo njima dvoje leđa, gledajući preko ruba naslonjača dvije meni jako poznate žene kako se grle uz široke osmijehe. "Rekoh, nemoj biti previše očit!" Elle je procijedila kad su obje Aidine majke (zvuči tako čudno i skroz krivo) pogledale u našem smjeru, a ja se ispružio po sjedalici separea, dok su njih dvoje malo spustili glave.

Stisnuo sam šake nadajući se da nas nisu prokužile. Trenutno smo bili u nekom zanimljivom kafiću u Melbourneu, blizu dvorane gdje bi se trebalo održati natjecanje, koje je sutra i ja uopće nisam nervozan, ne.

Ma koga ja zavaravam, mislim da ću se onesvjestiti.

Gledao sam u veoma glupo i nevješto obojan strop dok se Aidine mame nisu smjestile u kut kafića. Potiho sam opsovao, znajući da ih ovako nećemo moći čuti. Elle je na pod namjerno ispustila slušalice te je, dok se spuštala da ih uzme, pogledala ženu koja je tako prokleto ličila na Aidu. Petljala je prstima dok je razgovarala s gospođom Alessiom, koja nam je bila okrenuta leđima, te se činila užasno nervoznom. Alessia je nešto rekla na što je problijedila, izgledajući kao da će svakog trenutka pasti u nesvijest.

U međuvremenu, Elle je natrag sjela, izgledajući gotovo blijedo kao ona. "Jebote, Nate, mislim da si u pravu. Kako ćemo to reći Aidi? Kad si mi to rekao neki dan malo mi je falilo da joj sve ispričam prekjučer. Ona mora znati."

Uzdahnuo sam i prošao prstima kroz kosu. Aida je trenutno bila u osnovnoj glazbenoj školi nedaleko odavde koja nam je dopustila da tamo vježbamo. Nitko osim nje i nekih klinaca nije bio tamo. Čak i prije nego što smo u rano jutro ušli u avion za Melbourne ona se tresla te je cijelo vrijeme grizla nokte od straha i nervoze. Pokušali smo je malo opustiti, ali svaki put bi bilo sve gore te smo odlučili da ju pustimo da vježba.

Note ljubaviWhere stories live. Discover now