Note ljubavi

32: "Pazi da on ne pronađe drugu zanimaciju."

AIDA JOHNSON

"I, kakav je osjećaj biti bez longete?" Elle me upitala uz osmijeh čim sam izašla iz ordinacije. Uputile smo se prema izlazu iz bolnice.

"Uh, osjećam se preporođeno!" odgovorila sam joj i još jednom stisnula šaku koju sam u posljednjih pola sata stisnula više puta nego u cijelom svom životu kako bih ju razgibala. "I totalno nespremno za natjecanje", uspaničeno sam se sjetila.

Natjecanje je bilo za samo dva dana, a ja nisam svirala skoro tri tjedna. Ne gine mi vježbanje danas, a bome ni sutra.

"Daj, molim te, ako je netko od svih nas spreman, onda si to svakako ti", rekla je, gurnuvši teška ulazna vrata bolnice. "Ništa se ne brini jer ćemo razbiti guze svima njima i pobijediti na natjecanju jer imamo najbolju klaviristicu! A onda ćemo imati i naš prvi koncert u Sydneyskoj operi, što uopće nije velika stvar, uopće!" sarkastično je dodala.

Nasmijala sam se na to i prebacila ruku preko njezinih ramena. "Jedva čekam da to sve završi."

"I ja", uzdahnula je. "To je baš velika obaveza, ne misliš li tako?"

"Pa... možda", zamišljeno sam rekla. "Ali je isto tako jedno predivno iskustvo. Na tom natjecanju ćemo možda steći neke nove prijatelje."

"Da, kad smo već kod toga, kako stojite ti i Nate? Ako me pamćenje dobro služi - a služi me dosta dobro - posljednji put kad ste razgovarali bilo je prije dva dana. Čini mi se da ga izbjegavaš."

Zagrizla sam usnicu. Nisam ja njega izbjegavala, više sam izbjegavala razgovor kojeg je on tako silno želio voditi sa mnom. Nisam bila sigurna jesam li mu bila još spremna oprostiti, možda je glupo, ali povrijedio me što je tako sumnjao u mene i naglo reagirao, ne dopustivši mi ni da mu objasnim situaciju. Što je bilo s onom dobrom stvari koja se zove 'povjerenje u vezi'?

Kad sam to sve rekla Elle, ona me namršteno pogledala. "Ali ne možeš se zauvijek duriti!" uzviknula je živčano.

"Znam, i neću", mirno sam odvratila otvorivši vrata njezina novog auta kojeg je dobila jer je napokon položila vozački. "Samo trebam više vremena."

Oprezno me pogledala nakon što je zatvorila vrata iza sebe i zakopčala pojas. "Samo pazi da on za to vrijeme ne pronađe drugu zanimaciju."

Progutala sam slinu, ignorirajući tupu bol u prsima nakon njenih malo grubih riječi. "Neće", promrmljala sam. Nadam se.

* * *

Kasnije tog dana sam s Elle išla u šoping. I ona i ja smo trebale haljine za natjecanje, a osim toga, željela sam se malo odmaknuti od dosadnog i dobro poznatog susjedstva i činjenice da bi se Nate mogao stvoriti pred mojom kućom u bilo kojem trenutku. Nisam isključila mogućnost ni da bismo mogli nabasati jedno na drugo ovdje, ali u tom slučaju bih samo produžila u jednu od mnogih trgovina i ostala u kabini za presvlačenje onoliko dugo koliko bi bilo potrebno da on ode.

U šoping centru smo bile već dobrih sat i pol. Ja sam svoju haljinu našla odavno, samo je Elle fantazirala i izmišljala, ne znajući ni sama što je željela. Predložila sam joj već najmanje desetak haljina, ali za svaku je našla primjedbu, tako da sam vrlo brzo odustala od pomaganja, ne želeći izgubiti živce, a ni volju za šopingom.

Voljela sam hodati po trgovinama i razgledavati odjeću iako nikad ne bih kupila nešto preskupo. Uvijek sam imala sreće tako da je sve ono što bi mi se uistinu jako svidjelo bilo na sniženju, kao i ova predivna, do poda dugačka, crna, strukirana haljina s naramenicama koju sam kupila za koncert. Dogovor je bio da svi obučemo crno i to mi se činilo kao genijalna ideja, navodno je to predložio Nate i svi su se složili.