20: "Meni si posebna."

4.5K 400 100
                                    

(Nastavak je trebao ići još jučer, no imale smo malih poteškoća s objavljivanjem. Uglavnom, sad je tu :) uživajte, uvjerene smo da će vam se svidjeti😉)

AIDA JOHNSON

"Rekla sam ti, Elle. Samo smo prijatelji", tiho sam rekla ulazeći u glazbenu školu, s njom za petama. Orkestar počinje za dvadeset minuta, ali ja volim uvijek stići ranije, pa sam nagovorila Elle da dođe sa mnom.

"Aha, a poljubac je inače prijateljska gesta, je li?" upitala je podignuvši obrvu.

Uzdahnula sam. "Dobro, možda i nije, ali nije me pitao za vezu ni ništa slično. Uostalom, nije mi jasno niti što je to vidio u meni", rekla sam sjedajući na klavirsku stolicu. Sala je, hvala Bogu, bila prazna pa sam mogla razgovarati s Elle malo glasnije od šapta bez da nas netko čuje.

"Rekao ti je. Sjećaš se? '...Ono što mi treba je okusiti još samo jedan jedini okus'. Poprilično romantično, ne misliš li? Tako nešto nikad ne bih očekivala od njega, očito je da si probudila nešto posebno u njemu. Otvori oči, Aida. Ti si jedna prekrasna, dobra i talentirana djevojka koja se danas rijetko može pronaći. Prihvati to da si ga vrijedna. Jedino pitanje je to je li on vrijedan tebe."

Nasmiješila sam se. Možda je u pravu. Možda zbilja jesam onakva kakvu me je opisala.

Zagrlila bih ju da se iznenada netko nije stvorio iza mene i stavio mi dlanove preko očiju.

"Tko je to? Nate?" upitala sam i nasmijala se. Osoba je maknula ruku s mojih očiju i trenutak kasnije sam mogla vidjeti Alexovo uvrijeđeno lice.

Opalila sam si šamar u mislima. Nate je imao veoma prepoznatljiv miris, ali u tom trenutku se nisam sjetila uključiti osjet njuha. Glupačo.

"Ja nisam Nate. Moje ime je Alex, ako si zaboravila."

"Oh, oprosti, ali kako bih ja to mogla znati? Stavio si mi ruke preko očiju!" planula sam. Već mi je iskreno dosta Alexa i njegove čudne osobnosti.

Ljutito me pogledao i čvrsto uhvatio za čeljust, toliko da me to zaboljelo. Čula sam kako Elle nešto odostraga viče, ali nisam stigla čuti što jer se u tom trenutku dogodilo nekoliko stvari: Michael ga je maknuo od mene dok ga je Nate istovremeno raspalio šakom po desnoj strani lica.

Pritisnula sam dlan na usta kako bih zagušila vrisak i sekundu kasnije uhvatila Natea za ruke i vukla ga što dalje od Alexa koji mu je, ne znam kako kad ga je Michael držao, uzvratio istom mjerom samo nekoliko sekundi nakon prvog udarca.

Odvukla sam Natea što dalje od podivljale rulje učenika do ženskog zahoda. Nakon što smo ušli uvjerila sam se da u zahodu nema nikog osim nas i zaključala vrata.

"Ah... zašto baš u ženski?" promrmljao je Nate trljajući obraz. Namrštila sam se ugledavši njegovu rasječenu usnicu.

"Zato što ja tako želim", rekla sam oštro i uzela papirnate maramice iz džepa jakne. Smočila sam maramicu vodom i pružila ju njemu ni ne pogledavši ga.

"Daj, Aida. Zašto si ljuta na mene? Htio te udariti!" rekao je i nježno me uhvatio za ruke. "Uostalom, budi sretna što sam ga samo blago udario šakom."

"Blago? Tebi je to bilo blago? Nate, samo mi je stisnuo čeljust rukom, nije me htio udariti."

"Zar nisi vidjela njegovu u zraku podignutu ruku? Ako to nije trebao biti udarac, onda sam ja Mozart", rekao je ozbiljno i naslonio se na zid. "Ubio bih Boga u njemu da te udario, kunem ti se svime što imam."

"Nate, u redu je", rekla sam podrhtavajućim glasom dok sam gledala njegov bijesan izraz lica. Kada je ugledao moj, lice mu se smekšalo. Prešao je tih nekoliko koraka što su nas dijelili i zagrlio me.

"Oprosti. Samo sam... uh, ljut. Sviđaš mi se, ti luda mala štreberice, i želim ti sve najbolje. Osoba kao ti to zaslužuje, znaš", nježno je rekao gladeći moju dugačku smeđu kosu. "Možda ti to ne primjećuješ, ali posebna si. Meni si posebna."

Uzdahnula sam i još dublje utonula u njegov zagrljaj. I on se meni sviđa. Možda čak i previše za ovako kratko vrijeme koliko se poznajemo.

Duboko sam udahnula, upijajući miris njegove kolonjske vode i njega samoga. "I ti se meni sviđaš, seronjo."

Osjetila sam vibriranje njegovih prsa dok se smijao te sam se i sama osmjehnula i izašla iz zagrljaja. Nisam čekala ni trenutka prije nego što sam prislonila svoje usnice na njegove.

Ne znam što me spopalo, ali nisam se mogla suzdržati. Jednostavno se javilo nešto u meni od prvog puta kad me poljubio i zatekla sam samu sebe kako zamišljam nešto više od samog poljupca - što je bilo totalno krivo.

Ili nije?

Uskoro su stvari postajale malo... vruće. U jednom trenutku su se moje ruke nalazile upetljane u njegovoj kosi, a već sam u idućem sjedila na umivaoniku i zavlačila mu ruke ispod majice. Tko zna dokle bismo došli da nam netko nije pokucao na vrata.

"Nate? Aida? Jeste li ovdje?"

Naglo se odmaknuo od mene, teško dišući. Sišla sam s umivaonika i malo popravila razmazano sjajilo, nervozno bacivši pogled prema vratima iza kojih se nalazila Elle neumoljivo kucajući.

"Hej, počinjemo uskoro", rekla je. "Pa ovaj... završite s tim... što god da radite..."

Nate se zahihotao i pokazao glavom na vrata. "Hajde, otvori joj."

Drhtavim sam prstima otključala vrata i malo provirila, ugledavši Elle kako me promatra s vragolastim cerekom na licu.

"Netko nam je bio zločest, je li? Sjajilo ti se razmazalo, srećo", rekla je Elle i obrisala mi mrljicu malo iznad usne.

"A ti se kao nikad ne ljubiš, je li?" upitao je Nate smijući se. Zadivljeno sam promatrala njegov osmijeh, i vjerujte mi, nikada ga dosad nisam vidjela sretnijeg.

"Naravno, samo što ja to bolje skrivam", rekla je i namignula. "Dajem vam još dvije minute ljubakanja, onda se moramo vratiti."

Nakon što je izašla, okrenula sam se natrag prema njemu, crveneći se. "Ovaj... žao mi je zbog onog maloprije. Možda sam malo pretjerala. Oprosti."

Šokirano je otvorio usta. "Žao ti je? E pa, meni definitivno nije."

Nastupila je neugodna tišina u kojoj sam ja buljila u pod dok je on buljio u mene, doslovno sam mogla osjetiti njegov probadajući pogled na meni.

"Htio sam te nešto pitati ali... nikad se nisam našao u ovakvoj situaciji pa ne znam kako da te pitam. Ovaj... želiš li biti... moja... djevojka?"

Munjevito sam podignula pogled prema njegovim smaragdno zelenim očima, dok je on nervozno grickao usnicu.

"Ali... Nate, što će ljudi misliti o tebi? O tome da hodaš sa štrebericom poput mene?"

"Rekao sam ti, sviđaš mi se. Nije me briga što drugi misle o meni sve dok si ti moja i ničija više. Onda? Želiš li? Jer iako se kratko, prekratko poznajemo, želim biti s tobom. Bolje te upoznati."

"Želim. I više nego što možeš zamisliti, želim biti tvoja djevojka", rekla sam i čvrsto ga zagrlila.

Note ljubaviWhere stories live. Discover now