19: "Zašto su ti usne tako crvene?"

4.7K 399 88
                                    

(Ispričavamo se što nastavka nije bilo petsto milijuna godina, ali sad je ovdje i nadamo se da će vam se svidjeti. Ostavite koji komentar i vote i uživajte 💕)

NATHAN BENNETT

Glupo.

To je prvo što sam pomislio odmaknuvši se od Aide. Iako sam još uvijek osjećao njene usnice na svojima i sreću jer sam je napokon poljubio, srce mi se spustilo u pete kada sam ugledao njezin izraz lica. Gledala me širom otvorenih očiju i bijelih, prejako stisnutih usana. Njene očaravajuće usnice bile su stisnute u ravnu liniju, kao da mi govore da im više ne prilazim. Tuga koju sam osjećao natjerala me da uzmaknem korak nazad, no na moje zaprepaštenje, ona se trznula i, uhvativši me za kragnu bijele košulje, silovito nam spojila usnice.

Prstima sam prolazio niz njenu meku kosu, želeći upiti svaki trenutak ovog poljupca. Držao sam njeno lice kao da mi život ovisi o tome, dok su njene ruke nježno prelazile mojim ramenima. Naša srca su u ritmu pratila naše jezike koji su se iznova i iznova ispreplitali.

Kada smo se odmaknuli jedno od drugog u potrazi za zrakom, žustro se okrenula i potrčala u kuću. Da nisam bio paraliziran počeo bih ju dozivati, možda čak i trčati za njom. Međutim, kada je ušla u kuću, samo sam se okrenuo, dok mi se licem polagano razlijevao široki osmijeh.

*   *   *

Kada sam ušao u kuću, žamor mnogobrojnih ljudi me prenuo iz delirija poljupca i vratio me na čvrsto tlo. Odjednom kao da je netko ubacio u mene kuglu tuge; toliko me naglo preplavila i zamijenila sreću da sam u sekundi ostao bez daha. Na trenutak sam se zamrzio jer sam tako olako zaboravio na djeda, a opet, ne bi li on htio da nastavim živjeti i budem sretan?

"Gdje si bio?" upitala je prigušeno Gabby došavši do mene. Okrenuo sam se prema njoj i ugledao njene podbuhle obraze i oči koje su se još caklile od prosutih i nadolazećih suza. Namrštio sam ponovno se koreći; u ovakvim trenucima sam trebao biti sa svojom obitelji, a ne sa djevojkom prema kojoj osjećam neke čudne osjećaje za koje nisam siguran što su zapravo.

Međutim, uopće mi nije žao što sam se maknuo odavde.

"Nije bitno, sada sam ovdje", rekao sam kleknuvši do nje.

"Zašto su ti usne tako crvene?" upitala je Gabby zbunjeno. Uzaludni pokušaji da spriječim crvenjenje izgleda da su samo sve pogoršali jer sam se osjećao kao da je u prostoriji preko pedeset stupnjeva.

"Pa... ti to vjerojatno nećeš razumjeti, ali... ima jedna djevojka i..."

"Jesi li ju poljubio? Zato su ti usne tako crvene?" upitala je Gabby podižući obrvu. Namrštio sam se. Previše ju podcjenjujem.

"Da, jesam."

"Je li to bila ona cura s koncerta?" upitala me cereći se, pritom pokazujući sitne zubiće.

"Da", rekao sam i sâm se smiješeći. Stajali smo u tišini neko vrijeme dok mama nije došla u hodnik i ošinula me ledenim pogledom, usput prekriživši ruke preko prsa.

"Odakle ti samo takve ideje da odlaziš?" prosiktala je na što sam umorno uzdahnuo. "Što će svi oni ljudi u dnevnom boravku i kuhinji misliti o nama?!"

Tako me živo zaboli za te ljude. To su ionako stare babe i djedovi koje vidim sad i nikad više. Ne razumijem u čemu je problem.

"Što bi tvoj djed rekao na tvoje ponašanje?"

Htio sam joj odbrusiti da je djed mrtav, ali nisam mogao. Jednim dijelom zato što je Gabby stajala pored mene i čvrsto me stiskala za ruku kao da joj život ovisi o tome, a drugim dijelom zato što si nisam mogao dozvoliti da joj kažem takvo što. Imao sam i ja svoje granice.

Note ljubaviWhere stories live. Discover now