Through the dark ~h.s.

~A što ako te volim?

(Here I am... Ovaj nastavak će biti podosta dug, ali dinamičan i s puno drame, tako da vas ne bi ubilo da ostavljate usputne, zar ne?!)

"He was too close to me, I couldn't handle it. His cologne made me weak so I stared at his emerald eyes like my life depends on them. I just couldn't do this anymore."

"Večeras idem na večeru kod Harryja." Maria uzbuđeno cikne dok slaže cijene novih proizvoda.

"Da, što je tu čudno? Mislim, skupa ste već tri godine." Odgovorim kucajući artikle na blagajni.

"Kako si glupa... Pa rekao je da ima iznenađenje za mene." Iskrevelji se.

"Zanimljivo." Kažem koliko je god moguće nezainteresirano.

"Nadala sam se da ćeš biti podrška."

"Da, nakon toga kako se ponašaš prema meni, znaš da hoću." Sarkastično odgovorim.

"Nisam ja kriva što si ti kučka ljubomorna. Tko je tebi kriv što si solo..." Podlo zabaci kosom.

Nakon što ovo izjavi, kao da mi je zabola kolac u srce. Ne bih se trebala zamarati njenim riječima jer znam tko je i što je, ali pogodilo me to što je rekla.

"Znaš Maria, ne žive svi u jebenom dvorcu od šećera koji im je od rođenja na raspolaganju. Ti si obično razmaženo derište koje je oduvijek imalo sve pa se istresaš na ljudima koji navodno nisu na tvom nivou. Daj se već probudi iz tog svog svijeta bajki i shvati da se svijet ne vrti oko tebe i da će ti se sve odvratne stvari vratiti jednoga dana. Dosta mi je više tebe i ovog odvratnog mjesta, radije bih se prodala crnom vragu nego više provodila i sekundu s tobom." Strgnem sa sebe plavu kecelju i odletim u ured šefice. Nije me briga koliko me ljudi čulo i hoće li sada čekati na blagajni.

"Dajem otkaz. Nije me briga za plaću ovog mjeseca, znam da više ne mogu ovdje provesti ni sekunde." Bubnem i nakon dugo vremena zadržavanja daha izdahnem.

"Zašto sad odjednom to Lisa? Zar ti plaća nije bila dovoljna?" Iznenađeno popravi naočale na nosu.

"Nije stvar u plaći. Jednostavno više ne mogu. Imam privatnih razloga."

"Umm, u redu. Čut ćemo se onda telefonom oko ugovora. Žao mi je što odlaziš, ali svakako ti želim sreću negdje drugdje." Slegne ramenima i začudi me njena smirenost. Očekivala sam da će se izderati na mene i slično, ali ipak je ostala u svom uobičajenom raspoloženju. Zbog nje mi je jedino i žao što sam ovako nepromišljeno odlučila dati otkaz.

"Hvala Vam. Žao mi je što sam vam ovo rekla na takav način."

"Nemaš problema. Svakako mi javi ako se snađeš na nekom drugom mjestu." Pruži mi ruku koju uljudno prihvatim.

"Zapravo... Mislim da ću se vratiti na fakultet. To je najbolje za mene."

"Svakako. Sretno."

"Hvala." Kažem i izletim iz ove proklete zgrade.

Ne znam zašto sam uopće i tražila posao i kog vraga sam dolazila u ovaj grad. Otkako sam došla događaju mi se grozne stvari i umjesto da se oporavljam, ja idem na gore. Trebala sam jednostavno ostati u Londonu, pa valjda bih se jednoga dana vratila na staro. Ne mogu se sada vraćati, upisat ću fakultet ovdje. A Mariji želim neka trune u onoj jadnoj trgovini.

(...)

"Prije ili poslije večere?"

Pokušavam Harryju pomoći oko priprema za večeru. Ovaj put ne držim poduku iz kuhanja, ali mu pomažem oko dekoracije i ideje kako da ju zaprosi. Ne znam što nije u redu sa mnom i zašto ovo radim.