~Za svaku tvoju suzu

272 33 64
                                    

"If you read this, I just want you to know that I'm sorry. I'm sorry I was a beast to you, beauty."

Lisa's POV

Već pola sata gledam u svoj stravičan odraz pred ogledalom, natečene oči i crvene fleke po licu. Iz majice mi viri lančić s privjeskom grlice.

Za sat vremena moram biti na poslu i pokušavam smisliti kako to izvesti. Noćas naravno nisam oka sklopila, tako da moje lice kao bonus 'krase' podočnjaci.

"Ti jel da razumiješ da ti taj lančić neće pomoći?" Ugledam Sarah preko ogledala naslonjenu na vrata kupaonice.

"Koliko dugo si tu?"

"Oko pet minuta. Ne skreći s teme, taj lančić učinit će samo da se osjećaš još gore." Možda je i u pravu, otkako ga imam na sebi imam osjećaj kao da me netko guši njime. Ali neću joj to priznati.

"Gore od mog trenutnog stanja ne može." U ruke uzmem vode i zapljusnem se po licu kako bih se sabrala.

"Vjeruj mi, uvijek može gore."

"Tko si ti, moj psihijatar?" U trbuhu me odjednom uhvati neobičan grč nakon što ovo izgovorim.

"Ne, nego tvoja najbolja prijateljica. Skidaj to!"

"Neću."

"Lisa!"

"Ne."

"U redu..." Kaže isfrustrirano. "Ako ćemo tako, onda dogovor. Ja ti neću strgati taj lančić s vrata, a ti mi odgovoriš na jedno jednostavno pitanje."

Prvo malo razmislim, a onda ipak pristanem.

"Pitaj što god želiš."

"Š..Što se dogodilo između tebe i... Harryja sinoć?" Upita nesigurno.

Ja zanijemim. Ne znam što reći, odakle početi. Što da kažem, kad ni sama zapravo ne znam što je bilo. Ali...

"Odakle ti znaš da smo se mi vidjeli sinoć?" Okrenem se polako prema njoj, a ona problijedi.

"Pa...ovaj..."

"On ti je rekao, zar ne?" Prekrižim ruke na prsima. Ona samo kimne glavom.

"Ali da se nisi usudila osuđivati ga, ni za što!" Izdere se taman kad sam otvorila usta kako bih krenula s prodikama.

"Odakle ti pravo da me to tražiš? Pojma nemaš što je bilo!"

"Oprosti, okej? Zašto mi onda jednostavno ne kažeš što je bilo?"

"Pa...mama je bila jučer..."

"Mama? Kao...tvoja mama? Iz Londona?"

"Ne, mama nekog stranca iz Uzbekistana." Kažem sarkastično prevrtajući očima. "Naravno, moja mama."

"Otkud ona ovdjee?"

"Seminar. Uglavnom, kad je krenula kući, taman je Harry pozvonio na vrata."

"O moj Bože. Što si rekla mami, tko je on?"

"Poznanik. I onda se naljutio, htio otići... Pa se mama derala na mene, onda sam se ispričala, pa je ostao... Uglavnom, kad je mama otišla, tražio me pomoć."

"Pomoć? Harry? Pa kakva bi njemu pomoć trebala?" Kaže s podsmijehom.

"Tražio me ljubavni savjet."

"Ljubavni? On ima curu? Pa nemoj me žderat, a mislila sam da je slobodan. Barem se tako ponaša."

"Da. I naravno, kad je krenuo s pričom o vezama i kad sam ga krenula savjetovati, snuždila sam se... Nije bilo lako davati mu savjete. Osjećala sam se kao da mu zapravo ispovijedam svoje tihe želje."

Through the dark ~h.s.Où les histoires vivent. Découvrez maintenant