Kako preboljeti dečka

11

Usred noći sam sišla u kuhinju kako bih popila vode i ondje zatekla Willa. Kratko me pogledao i okrenuo mi leđa što je rezultiralo mojim umornim uzdahom. Ignorirao me već gotovo tjedan dana. Svaki put kad bih započela razgovor, on bi rekao da ima puno zadaće i pobjegao u sobu, a onda ne bi izlazio iz nje cijeli dan. Nisam imala pojma što se događalo s mojim mlađim bratom, ali odlučila sam saznati. I to ovog trena.

"Dobro", rekla sam čim sam odložila čašu naopako da se cijedi. "Što te muči?"

"Ništa", kratko je odgovorio i dalje mi stojeći okrenut leđima.

"Kog ti lažeš?" preokrenula sam očima. Poznavala sam ga dovoljno da znam kad mi je lagao, a kad govorio istinu.

"Ne lažem", odvratio je. Zvučao je pomalo tužno. "Idem nazad spavati."

Uhvatila sam ga za lakat kad je prolazio pored mene i pogledala ga. "Sad nemaš zadaću koju moraš napisati, Will", rekla sam. "Sjedi i reci mi što te muči."

"Pusti me!" otrgnuo je ruku iz mog stiska, ošinuvši me pogledom. Stvarno sam prezirala kad se ponašao kao malo govno i obično bih ga u tim situacijama pustila da divlja dok se ne smiri, ali danas nisam bila raspoložena za to.

"Neću te pustiti sve dok mi ne kažeš u čemu je problem jer očito imaš neki problem kad me tako izbjegavaš!" malo preglasno sam rekla i nadala se da nisam probuditi mamu. Radila je noćnu smjenu i čula sam ju kako se penje stepenicama u dva ujutro, trebalo joj je sna.

Još me uvijek bijesno gledao, ali je, kad je vidio da ga ne namjeravam pustiti na miru, sjeo na stolicu. Naslonivši glavu na dlan, a lakat na stol, uzdahnuo je. "Vidio sam tatu s nekom ženom", rekao je.

Automatski me pogodilo sjećanje s večere. Mozak mi je još uvijek spavao kad sam sišla u kuhinju po vode da mi to uopće nije zaokupiralo misli, sve do sad. Osjećala sam se kao da me netko zalio kantom ledene vode, potpuno sam se razbudila i sjela nasuprot Willu.

"Gdje si ih vidio?" upitala sam.

Odvratio je pogled. "Dok sam čekao bus, ulazili su u neki kafić."

Kimnula sam glavom. "I ja sam ih vidjela sinoć u restoranu."

Nakon tih riječi je napokon podigao pogled. Njegove predivne plave oči su ocrtavale jedino tugu i brigu. "I što ćemo sad?" tiho je upitao.

Slegnula sam ramenima. Zaista nisam znala što bismo mogli napraviti. Isto tako nisam znala trebam li reći mami ili ne. Saznanje da tata ima drugu bi ju slomilo, a znam da ga još uvijek voli. Toliko toga je žrtvovala za nas, mislim da nije fer reći joj. Barem ne još.

Položila sam ruku preko njegove koja je stajala na stolu i malo ju stisnula. "Smislit ćemo već nešto."

* * *

Idućeg jutra je padala kiša pa nisam išla trčati, već sam ostala ležati u krevetu, a misli su mi se vratile na sve ono što se dogodilo sinoć na večeri. U svoj onoj strci ni ne znam što su bile važne vijesti koje je Hayesov tata morao podijeliti s njima. Ipak, kad malo bolje razmislim, možda ni ne trebam znati. Nije moje da se petljam.

O svom tati nisam ni željela razmišljati. Što sam uopće mogla očekivati od njega? Svakako ne da se vrati mami, iako je to možda bila jedna od opcija. Pokušala sam ignorirati sva pitanja koja su mi se vrtjela glavom. Voli li ju kao što je volio mamu? Koliko dugo već izlaze?

Umjesto toga, misli su mi neočekivano skrenule na Brada. Osmjehnula sam se sjetivši se kako je izašao za mnom van kad je shvatio da je moj tata imao spoj s meni nepoznatom ženom i rekao mi da ga nazovem poželim li razgovarati. Nisam htjela razmišljati o tome, ali isto tako si nisam mogla pomoći. Bilo je to stvarno lijepo od njega, ali ako sam išta naučila onda je to da moram biti oprezna kad se radi o Bradu Reynoldsu.