Kako preboljeti dečka

10

"Tko će sve biti ondje?" mama me upitala već deseti put dok je sjedila na mojoj stolici s točkićima i vrtjela se u krug poput malog djeteta.

"Već sam ti rekla", odvratila sam, prstom natapkavši sjenilo na kapak. "Hayes i još neki ljudi koje ne poznaješ." Da, lagala sam joj jer da nisam, ne bi me pustila da idem, a nakon onog neugodnog razgovora - rasprave, točnije - s Liv, nešto mi jednostavno nije dalo mira. Nisam znala je li to bio inat ili mi je samo nedostajao dio starog života. Možda oboje.

"Aha", odvratila je. "A gdje točno idete?"

"Neki restoran", odvratila sam jednostavno, nadajući se da neće postavljati više nikakva pitanja, tipa ime restorana jer nisam znala što bih joj odgovorila. Bella Figala je bio onaj tip restorana u kojeg zalaze samo snobovi i kad bih joj rekla točno ime, odmah bi znala o čemu se radi.

Samo je kimnula glavom i nastavila se vrtjeti, razgledajući po sobi. "Skinula si sve slike s Liv", primijetila je nakon kratke tišine.

"Da, jesam", odvratila sam. I to istog dana kad sam joj rekla da me već izgubila jer je počela hodati s Bradom. Zidovi su mi bili puni naših slika, ali nije se samo ona nalazila na njima. Bila sam tu ja s Bradom - nikad nisam imala snage skinuti te slike - i s curama s kojima sam prije bila dobra. Neki citati, mjesta koje bih željela posjetiti i tako te tinejdžerske stvari. Sve to završilo je u košu za smeće, gdje i pripada.

"Nedostaje li ti?" upitala je.

Nisam željela započinjati tu temu. Mogla sam pretpostaviti da će ju kad-tad potegnuti, ali nekako sam se nadala da to neće biti uskoro.

"Ponekad", iskreno sam odvratila, ostavivši paletu sa sjenilima na stolu. Kad sam danas nakon dugo vremena izvukla neseser sa šminkom, ispunilo me neko neopisivo veselje. Prije sam se obožavala šminkati i neko vrijeme sam željela biti vizažistica, ali odustala sam od svega toga nakon Bradova odlaska. "Ali onda se sjetim što je napravila", dodala sam.

"Nećeš se moći zauvijek ljutiti na nju, znaš?" nakrenila je glavu, a pramen kose joj je pao na lice.

"Oh, ne ljutim se ja na nju", odmahnula sam glavom. "Samo sam jako razočarana."

"Samo molim te, Stass, nemoj se pretvoriti u jednu od onih osvetoljubivih djevojaka. Ne pristaje ti to."

"Neću", rekla sam. "Ne brini."

Nasmiješila mi se, ustala sa stolice i izašla iz sobe bez riječi. Ponekad sam mrzila kad je to radila, ali mislim da je shvatila iz mog tona glasa da mi se ne da sada pričati o Liv.

Nakon što sam se našminkala - bila sam poprilično ponosna na to kako je ispalo s obzirom da se dvije godine nisam šminkala - počela sam tražiti neku odjevnu kombinaciju. Dvoumila sam se između haljine i kombinezona, ali na kraju sam ipak odabrala kombinezon. Priznajem da sam se osjećala malo nesigurno u haljini i mislim da još nije vrijeme za njih. Kombinezon je bio dobitna kombinacija.

Promatrala sam se u ogledalu i po prvi put u ove dvije godine se osjećala lijepom i privlačnom. Kombinezon je bio crn sa srebrnim kaišem na struku, na nogama sam imala bež cipele na petu, a desni zglob i uši sam ukrasila predivnim narukvicama i odgovarajućim naušnicama. Sa šminkom isto tako nisam pretjerala jer sam se vodila onim 'manje je više.'

Bila sam spremna zagorčati Liv život jednako onako kako je ona to učinila meni. Veselo se nasmiješivši, ugasila sam svjetlo i izašla iz sobe.

"Ajme, Stassie!" mama je uzviknula kad me ugledala. Široko se smiješila pa sam i ja automatski razvukla usne u osmijeh. "Bože, predivna si!"

"Hvala mama", razdragano sam rekla. "Gdje je Will?"

"Kod Logana", odvratila je. "Imaju neki projekt iz engleskog."