Kako preboljeti dečka

10

Nekako sam sumnjala u to jer sam iz pouzdanih razloga znala da su taj projekt dovršili još jučer u Willovoj sobi. Nisam znala što se događalo s mojim mlađim bratom, ali izbjegavao me, a to mi se nije sviđalo. Nimalo. Morat ću uskoro saznati što se događa.

"Evo Hayesa!" mama je uzviknula i odmaknula se od prozora. Veselo je zavriskala kad je Hayes zatrubio, a ja sam preokrenula očima. Ponašala se kao dijete. "Zabavi se i budi pristojna."

"Ja sam uvijek pristojna", odvratila sam, poljubila ju u obraz - na kojem joj je ostalo mog ruža - i izašla iz kuće. Mogu vam priznati da sam u ovim štiklama hodala kao da u njima hodam cijeli život. Opet sam se na trenutak osjećala kao ona stara Stassie kad sam ugledala Hayesa naslonjenog na auto u crnom odijelu.

Pred očima mi je bljesnuo događaj od prije dvije godine kad sam išla upoznati Bradove roditelje. Isto smo večerali u Bella Figala i isto je stajao naslonjen na auto i promatrao me sa širokim osmijehom dok sam mu se približavala. Trepnula sam i vratila se u stvarnost.

"Hej", rekao je Hayes nasmiješeno.

"Zdravo", odvratila sam i nasmiješila mu se. Otvorio mi je suvozačeva vrata pa sam sjela, tiho zahvalivši.

Kad je i on sjeo u auto, duboko je uzdahnuo i pogledao me. "Spremna?" upitao je.

Kimnula sam glavom. "Spremna." Nisam se osjećala tako.

* * *

"Usput, nisam ti rekao", šapnuo mi je na uho otvorivši vrata restorana, "lijepo izgledaš večeras."

Nasmiješila sam se i pričekala ga da uđe i zatvori vrata. "Nisi ni ti loš", namignula sam.

Ruku pod ruku smo krenuli prema stolu na sredini prostorije, za kojim su sjedili njegovi roditelji, Brad i Liv koja me promatrala u nevjerici. Nisam si mogla pomoći - uputila sam joj 'što ćeš sad' pogled i nasmiješila se njihovoj majci, Everly, koja je ustala kako bi me pozdravila.

"Anastasia, dušo!" uzviknula je zagrlivši me. Mogla sam osjetiti Livin probadajući pogled na sebi kad sam posegnula kako bih Everly uzvratila zagrljaj. "Koliko tebe dugo nisam vidjela!"

"Molim Vas, zovite me Stassie", nasmiješila sam se. "I jako Vas je lijepo vidjeti. I Vas također, gospodine Reynolds", kimnula sam glavom prema Rafiju koji je ustao i pružio mi ruku. Kad smo se rukovali, sjela sam na stolicu koju mi je Hayes izvukao i zahvalno mu se nasmiješila.

Everly me promatrala tako razdragano, kao da vidi davno izgubljenu kćer, a ne samo bivšu djevojku njezinog mlađeg i lažnu djevojku njezinog starijeg sina. Rafi je izgledao ležerno i ozbiljno kao i uvijek. Pomalo je na prvu podsjećao na Jamesa Bonda zbog odijela koje je uvijek nosio i načina pričanja, ali kad ga malo bolje upoznaš, poprilično je simpatičan.

Ipak, danas je izgledao malo rastreseno i mogla sam pretpostaviti zašto. Hayes je rekao da im je morao priopćiti nešto važno, a oba njegova sina su pozvala svoje djevojke. To mu nikako nije bilo u planu.

Niotkud se pojavio konobar i pružio nam menije. Pola ovih stvari nisam znala izgovoriti, a i sve je bilo tako skupo. Ostali su već odavno odlučili što će jesti, samo sam se ja premišljala.

"Ne brini zbog cijene", Hayes mi je šapnuo, "tata ionako ima i previše para."

Stoga sam naručila isto što i ostali i naslonila leđa na naslon stolice. Hayes i Everly su razgovarali o nečemu, ali nisam slušala. Rafi je držao laktove na stolovima i bradu naslonjenu na zglobove i gledao nigdje određeno, a Liv i Brad su izgledali kao djeca koju su uhvatili u spački. Ja sam razgledala po restoranu, prisjećajući se kad sam prvi put bila ovdje s Bradom, odnosno kad sam upoznavala gospodina i gospođu Reynolds. Sad je sve bilo tako zbrkano i odjednom se nisam više osjećala tako ugodno.