Cimer |h.s| Fanfiction

Cetvrto poglavlje

"Kyla Tomlinson"  Pruzila mi je ruku a ja sam se zacudila kad je rekla 'Tomlinson'.Louis je Tomlinson,sto znaci....Ona je Louisova sestra!Ali nisam nikada udarila Louisa..

Spretno prihvatim ruku i kazem moje ime sa velikim kezom,sva presretna sto nije ni Liamova,ni Zaynova,a ni Harryeva sestra.

Kada je bolje zagledam,uopste ne licu sa Louisom,ali imaju taj zajednicki i cudni humor.

"Znam da se sada cudis jer nisi nikada udarila moga brata,ali kada sam vidjela kako si udarila onog Zayna u hodniku,i Harrya u kupatilu,prosto sam morala da se nasalim s tobom"  Cek,cek,je li ona to vidjela mene i Harrya j kupatilu?

Osjecam kako mi se boja lica odmah smijenila i da u Kylu gledam tupo..

"Dobro,to nije tako strasno,trebalo mu je,i nemoj se brinuti,necu nikome reci"  Namignula mi je i onda je profesor poceo vikati na nas.I u pravu je..A posto ni na ni Kyla nismo nesto skoncentrirane na predavanju,odlucile smo da izademo van.Hodnik je bio cist,a meni su prelazile slike mene i Zayna kako ga udaram,a i sada mogu da vidim one zelene oci i kovrdzave kose kako me zlobno gledaju.Tijelo mi prostruji kada me neko dotakne i ja se uplasim,ali onda pogledam nasmijanu Kylu i vec se malo smirim.

Kyla mi je predlozila da idemo u neki kafe,da se malo bolje 'upoznamo' i ja sam pristala,ne obracajuci paznju na ostala predavanja.

Autmobil iz kojeg me Louis jucer doveo kuci i danas odveo na predavanja,je isti,sto samo dokazuje da Kyla i Louis koriste isti automobil.Usla sam a onda je Kyla pokrenula vozilo.

**
"Stvarno ti hvala na ponudi,ali ja bih kuci" Rekla sam kada sam shvatila da je Kyla vec pocela polako da se opija i da prica cudne stvari.Ponudila mi je pice vise puta ali ja sam odbila jer ne pijem nikad.

"Ja ne mogu voziti,mozes li ti?" Predlozila je a ja sam veselo prihvatila.Nikada se ne bih popela u taj automobil kada bi Kyla vozila.

Zato uzimam kljuceve u ruku a Kyla placa za sve sto je popila,i teturajuci se jedva je usla u automobil.Davala mi je kordinate gdje da idem i u tom pijanom stanju mahajuci rukama mi objasnivala kako izgleda njena kuca.Pola je nisam shvatila,ali imala sam taj neki cudni osjecaj da je nesto u krivu.

Onda sam se zapitala zasto vodim Kylu u sasvim drugom smjeru,ondje gdje nije moja i Loisova zgrada.Jer ipak ja i on zivimo u istoj zgradi,a sudeci po tome da oni dvoje voze isti automobil,cudno bi bilo da Kyla kaze drugi smjer.Cudno mi mirise ovo sve,ali ako kaze da je Louisova sestra,onda se nemam cega bojati.

Uocavam da je Kyla zaspala,sto mi moze se reci,otezava pronaci odgovarajucu kucu.

No uskoro se ispred mene pojavi velika viletina,koju ni ne mogu osmotriti kako treba jer je vec mrak.Gasim auto,i vec u sljedecem trenutku hvatam Kylu pod ruku i teskim koracima je vodim ka ulazu kuce.Zazvonim vrata Kylinom rukom,i moze se reci da sam dugo cekala da mi otvore vrata.Mozda nema niko?

No,prevarila sam se,kada sam ispred vrata ni manje ni vise,nego ugledala Harrya sa zlobnim kezom na licu.

Moje tijelo je prostrujilo i osjetila sam strah i potrebu da pobjegnem.Bojala sam se toga keza,bojim se i sada...

Nisam svjesna nista da razmislim niti da se prisjetim ko sam i sta sam.Kyla se nekako istrgnula iz mojih ruku,a sada se vec i ona smijala...Znaci ovo je zavjera,a ja sam upala u nju...Mislila sam da je Kyla dobra ali pogrijesila sam...to sam saznala kad sam vidjela kako se ljubi sa Harryem..Ovo Louisova sestra nikada ne bih uradila..ako uopste i je..

"Sta buljis,ulazi " Zlobno mi je dobacila Kyla,a Harry je udario po guzici..Sami Bog zna sta ce meni sada uciniti.

Poslusam je,jer nema smisla bjezati sada,ionako ce me opet nasamariti,danas ili sutra.Ne bacam vrijeme da razgledavam okolo,vec pocinjem da vicem na Harrya da me pusti,a on naredi Kyli da nas napusti.Po njenom izrazu lica vidjela sam da je ljuta,ali nista ne mogu...najradije bi sad pobjegla..

"Sta hoces od mene?" Ustuknula sam kada mi se priblizio i vec pocinjem da se znojim i panicim,a mislim da i sami Harry uspjeva da cuje glasne otkucaje moga srca.

"Hmmm...znaci spremna si sve da znas?"  Zavodljivo me upitao odmjeravajuci moje tijelo.Mislim da se ovo desava zbog onog samara danas,i neka sam prokleta sto sam ga udarila...

"Sta trazis od mene!?" Viknula sam na njega,a on je smijenio izraz lica.Bio je hladan i nije pokazivao nikakve emocije.Usne su mu ocrtane u tanku crtu,a oci zagledane negdje daleko...

"Trazim jedan uvjet,ako ga ne prihvatis,odavde ne izlazis ziva!" Zaprijetio mi je,a ja sam se osjecala kao da sam upravo umrla,kada mi je izrekao njegov uvjet....

A.N.

Da vam opet ne cestitam novu,zelim da je provedete sretni i da procitate ovo poglavlje u 2017-oj...Haha...mozete misliti

Budite mi sretni 😁💗💗💜