Cimer |h.s| Fanfiction

Prvo poglavlje

"Pa,da se upoznamo.Louis Tomlinson" Pruzio mi je ruku,a ja sam samo prihvatila i pretstavila se.Pocinjem da se znojim,i mislim da je ovo moj rekord sto pricam ovoliko dugo sa jednim deckom.

"Sta se znojis,pa ne grizem ljude" Sarkasticno mi dobaci na sto se i ja iskreno nasmijem.Izgleda da cu ipak pridobiti prijatelje ovdje.
Pruzim mu ruku i prijateljski se nasmijem i uz to dodam moje ime,na sto ga on pohvali.

"Sta te dovodi ovdje?" Malo ozbiljnije mi je rekao na sto sam se malo podzamislila.

"Neznam,mozda malo zelim samoce?" Vise je ispalo kao da pitam samu sebe nego da odgovaram,ali Louisu to nije izgleda jako smetalo sudeci po njegovom osmjehu.

"Samoce?" Upitao me gledajuci me u oci.

"Da,tako izgleda" Trapavo sam se nasmijala grizuci doljnu usnu,a zatim je ubrzo usao profesor u svjetlo smedem odijelu noseci neke aktovke i sveske.Izgleda malo starije od nas i za razliku od pojedinaca ovdje jako je nizak.Nije me primjetio,sto je dobro,barem za mene jer se ne moram predstavljati.

**
"Ovdje zivis?" Sjedim u Louisovom autu jer je on nastojao da me povede kuci samo zbog toga sto sam bila bez prijevoza.I naravno,jer mi se nije dalo ici pjesice nakon predavanja prihvatila sam.

"Da" Iznenadeno sam mu odvratila.

"Pa izgleda da ja zivim tu isto" Dodao je uz smijeh.

"Izgleda?" Ozbiljno sam rekla jos uvjek zureci u zgradu.

"Stvarno si cudna djevojka,uopste ne umijes da se zezas"
Ma,da...Preokrenem ocima i otvaram kvaku od kola,u namjeri da odem u stan,ali me Loisove rijeci zaustave.

"Nadam se da te nicime nisam povrijedio"? Malo sam se podnasmijala,jer je on izgleda stvarno mislio da sam sva takva cudna.Dobro,mozda na prvi pogled i jesam streberka i dosadna,ali kad me bolje upoznaju ljudi shvate da nisam takva i da sam jako zabavna i smijesna.

"Ne,naravno da ne,samo..." Zastajem jer ne znam sta da kazem i vec mi malo postaje neugodno.

"Samo sta?" Da bi prekinuo ovu tisinu koja je visila iznad nas,progovorio je Louis.

"Nista,idem ja" I ostajuci bez rijeci otvorila sam vrata auta no ovog puta me Louis nije zaustavio rijecima vec je samo izgovorio jedno tiho cao a ja uzvratila.Iduci prema stanu,primjetila sam kako me Louisov pogled prati,no kad sam se okrenula njegovog automobila nije bilo.

Usla sam u lift i nervozno cupkala od pod jer nisam mogla da cekam da lift vise dode do petog sprata,a kada je konacno dosao vise ni sama neznam kako sam otkljucala stan.

Bacila sam sve sto sam nosila na sebi na najblizniju stolicu,i odsetala do svoga kreveta i svoje sobe u kojoj se jos uvjek nalaze neraspakovani paketi.

Nisam se pokrivala sa tankim cebencetom,jer mi je ionako prevruce,te sam svezala kosu u neurednu pundzu i vec sljedece sekunde utonula u san.

Harry Styles's P.O.W (prije dva dana)

"Brate,dodaj jos jednu" Rekao sam glasno da moze da me cuje ovaj covjek dok je muzika trestela na sve strane.Tako je svaki dan,pa bi se cudio kad bi i ovaj bio drugaciji.

Barmen mi sipa jos jednu casu jako zestokog pica,a ja sve popijem naiskap.Sam sam,ali ce uskoro da dode Liam i Zayn,pa da mozemo da igramo sa nasim prljavim igricama.

Vec sam odabrao na koju curu cemo se kladiti i siguran sam da ce biti prelaka za osvajanje,ionako vec svako malo zuri u mene.

Bit ce savrsena,a Liam i Zayn ce morati i ovaj put da mi plate najbolji hotel.

"Brate" Neko me doziva i stisce mi ramena.Okrenem se nezainteresovano i uocim Zayna kako me gleda crvenim ocima.Izgleda je opet konzumirao drogu.

"Sjedi" Kazem okrecuci se za sankom i ispijajuci posljednji sadrzaj u mojoj casi.

"Nego,jesi li opet?" Zayn kima jer zna sta ga pitam.Opet je uzimao drogu,a to je eto jedino nesto sto ja nisam uradio,iako sam najstariji u drustvu.

"Gdje je Liam?" Upita me smrkutim glasom dok narucuje neko pice od barmena i prelazi pogledima po svim curama u ovom klubu.

"Neznam,vjerovatno ce sada stici" Odgovorim,a vec u sljedecem trenutku dizem ruku ka Liamu jer je ocito malo zbunjen i nezna gdje se nalazim.

Izgleda je i on malo smrknuo.

"Nego,jesi li pronasao djevojku ili to moram ja" Ispali Liam a ja se vec djelomicno nasmijem,jer on samo razmislja o tome i drago mi je da ovog puta nije zaboravio nasu tradiciju,jer mu se i to ponekad desava.

Kimam glavom i zlocesto se nasmijem i pokazujem glavom onu djevojku smede kose i niskog rasta koju sam maloprije odmjerivao.Ona nesto veselo skraba po svojoj svesci ni neznajuci kako ce joj veceras noc proci.

"Moram priznati da je dobra,izgleda mi dobro ocuvana" Zlobno dobaci Zayn,kada se i ja i Liam nasmijemo u isti glas Zaynovoj sali vezana za ovu djevojku.

"Takve sve izgledaju,ali kada se dohvate moga tijela i opreme,zaurlaju pa ne znaju gdje prije da uhvate" Sarkasticno dobacim iskreno misleci,no ne dobijem smijeh sa strane mojih prijtelja nego smrknute poglede.

Oni se medusobno pogledaju,a zatim se forsiraju na smijeh.Znam zasto je tako,samo nikad nikome nisam rekao.Oni su ljubomorni na moj sarm i zbog toga sto se vecina djevojaka zalijepi za mene,ali skrivaju,a budale ni ne znaju ustvari da ja to sve znam.

Nakon nekoliko minuta kada sva trojica ispijemo nasu vodku,primjetim kako ona djevojka sprema svoje sveskice u neku torbicu i uzima veliki bijeli list u ruke.

Iskoristim tu priliku pa malo zavirim u list i vidim da trazi cimerku.Ovo zvuci primamljivo,a izgleda da to Liam i Zayn nisu uocili,sto samo znaci da cu i ovog puta ja pobijediti.

Nasmijem se svome zlocestom planu te narucujem da mi dospu jos jednu casu.