Our Story /COMPLETED\

Emily???

Emy's P.O.V

''Shhh. Nemoj da probudimo mamicu. Ona sada treba da se odmara. Shhh.''-čujem šaputanje pored moje glave. Iskreno vrijeđa me čak i ovako tiho pričanje vrijeđa.

Polagano otvaram oči te me zaslijepi sva bjelina bolničke sobe. Osvrnem se na stranu te prvo što ugledam jeste hrpa balona u dnu moje sobe, a odmah zatim cvijeće. Sve je to bilo smješteno do svijetlo rozih vrata.

Moja beba? Ja sam se porodila? Gdje je moja beba?

''Jutro ljubavi.''-čujem glas sa desne strane te se odmah osvrnem. Osvrnuvši se ugledam čisto savršenstvo da su suze same krenule.

Moje dvije ljubavi su sjedile pored mene i čekale da se probudim.

''Harry...predivna je!''-obrišem suze te se nasmije koliko sam mogla jer sada u mom srcu nema ništa do ogromne sreće. Napokon sam postala majka iako imam samo 23 godine.

''Jesam li vas upoznao?''-pogledam u Harryja nekom mojom facom koje inače pravim te nažem da nije.

''Pa draga moja Emy ovo je Emily Styles. Emily, ovo je Emy, tvoja majka.''-kroz tišinu se čuje bebin smijeh koji je bio savršen u ovom trenutku.

''Emily?''

''Da. Mislim nadam se da ti se sviđa. Sviđa li ti se?''-zapita se te skupi obrve i očekuje da kažem potvrdan odgovor.

''Naravno. Samo sam ja mislila da joj damo ime tvoje majke..''

''Može joj to biti srednje ime?''-prekine me u pola rečenice.

''Naravno.''-nasmijem mu se te uzmem bebu u naručje. 

Tako je predivna. Savršena je.  Moja Emiliy  Anne Styles. Moja bebica. 

''Znaš Emy....ta te nisam zaprosio sada bi to učinio. No mogu uraditi ovo.''-padne na koljena te iz džepa izvadi kutijicu.

''Harry...''

''Već sam te jdnom zaprosio i imaš jedan prsten tako da ti sada poklanjam ovu ogrlicu. Tvoja će biti srebrena, a moja zlatna. Prsten ne moraš nikada nositi, ali sve dok me voliš želim da nosiš ovo.''-priđe mi te mi ju stavi na vrat, a zatim ja uradim isto dok on pridrži Emily.