The Escape

16. Poruka u kuhinji

Dok je Vana hodala prema kuhinji, prošla je kraj recepcije. Jezivog recepcionara nije bilo na svom mjestu. Srećom.

Ušla je u kuhinju. Bila je to mračna prostorija, uglavnom zato što nije imala prozora, a blijedi zidovi i tamni stari namještaj činili su ju još mračnijom i nimalo posebnom.

Par puta se za svaki slučaj okrenula oko sebe, ne bi li se recepcionar samo odjednom stvorio iza nje. Ipak, nije. Izgleda da je imao važnijeg posla u Zapadnom krilu.

Vana je ispružila ruku prema slavini da natoči malo vode za prijateljicu, no za oko joj zapne neki stakleni predmet na velikom drvenom stolu usred kuhinje. Bila je to čaša bistre vode. Čudno, prije je nije bilo, pomisli Vana. A odmah kraj čaše ležao je mali papirić.

Djevojka ga podigne i pročita u sebi.

Večeras, 23:00, recepcija. Vidimo se...
L.R.

Što bi to trebalo značiti, upita se Vana iako nije znala odgovor. Komu je ovo namijenjeno? Tko je L.R.? No ipak je uzela papirić i s punom čašom vode krenula u sobu kod Sare.

Dok se penjala po škripavim stepenicama, sjetila se svog lijepog toplog doma, i kako bi sad dala gotovo sve da se nalazi kod kuće. Nadala se da će uskoro ona i Sara pronaći način kako da pobjegnu...

-Evo Sara, donijela sam ti...-, započela je Vana kad je ušla u sobu, ali je shvatila da Sare nema. -Sara?-, upita da bude sigurna. Sare nije bilo. -O ne! Ne, ne, ne...ovo nikako nije dobro...-, vikne Vana uhvativši se za glavu. Sara bi mogla biti bilo gdje. Ovo mjesto je ogromno.

Izašla je iz sobe i uputila se natrag do recepcije. Prijateljicu je tražila svuda po hodniku i dozivala njezino ime, no Sara ju vjerojatno nije čula.

Nije mislila da će ovo učiniti, ali ipak je. Krenula je u tajnovito i zabranjeno Zapadno krilo hotela u potrazi za prijateljicom.

Lutala je hodnicima, koji su inače bili kratki, a sad joj se činilo kao da danima mora hodati kako bi došla na kraj jednog hodnika. Sara, gdje si, ubit ću te ako se šališ, govorila je Vana u sebi.

Napokon je došla do stubišta koje je vodilo do knjižnice, krenula je s penjanjem. Više ju nije bilo briga hoće li ju recepcionar uhvatiti, bilo joj je važno jedino to da nađe Saru.

Kada je prešla sve stepenice, naslonila se na zid da malo odmori. Pažnju joj privuku vrata knjižnice. Bila su otškrinuta.

Vana se sjetila da kad su zadnji put ona i Sara bile u knjižnici da su zatvorile vrata za sobom, ali ne i zaključale. Tako da je sad svatko mogao ući, pa tako i Sara.

Vana se pripremala na ulazak. Još je par puta razmislila o tome je li pametno ovo što radi, jer umjesto Sare je može dočekati psihopat s recepcije.

Uh, moram prestati misliti na tog tipa, reče sama sebi.

Vana je ušla u knjižnicu. Sve je bilo u mraku. Pokušala je na podu napipati onu svijeću i šibice, ili makar šibice, ali umjesto toga napipala je nešto drugo.

Nečje bose, hladne noge.

Prestrašila se i brzo odmaknula. Sad joj se vid počeo privikavati na tamu. Ispred nje je stajala crna silueta...