The Escape

10. Zatočene

Dvije prijateljice su se starim stubama sjurile na recepciju.

Sad im je stvarno bilo dosta. Samo se trebalo odjaviti iz ovog čudnog hotela, spakirati se i otići u bolnicu. I zatim sve ono što su isplanirale, a to je vratiti se doma u London. Na spomenuti London, Vana shvati da jutros nije nazvala mamu. Izvadi mobitel, ali onda ipak odluči da će to napraviti poslije.

Na njihovo neugodno iznenađenje - recepcionara nije bilo.

-Super, i što ćemo sad, Sara?-, upita Vana nervozno.

-Evo što ćemo... Samo ćemo se spakirati, da budemo spremne kad on dođe!-, reče Sara.

-Ok, ali pričekajmo prvo ovog tipa...

-Može.

Zvonile su na staro zahrđalo zvono na recepciji jedno stotinu puta, ali nitko se nije odazvao. Ni takozvano osoblje. Ali Vana pogleda prašinu oko sebe i još jednom zaključi da ovdje nema osoblja. No, tada se sjeti one žene na vratima. Kad bolje razmisli, ni lice joj nije vidjela!

I baš na tu pomisao, iz blagovaonice se začuje ženski glas:

-Gospodin recepcionar je trenutno zauzet, molim vas da ga pokušate zvati kasnije!

Taj glas! To je bio isti glas koji sam čula pred vratima moje i Sarine sobe, pomisli Vana. Taj glas... U Vani izaziva strah i želju da se što prije vrati svojoj kući... Djevojka trkom krene u blagovaonicu, u namjeri da ugleda tu tajanstvenu ženu iz "osoblja".

Ali...

Nije bilo nikoga.

-Gdje si? Zašto se skrivaš???-, vikne Vana. -Sara, ovo mjesto me izluđuje, i to u lošem smislu!-, kaže ona, klekne na pod i pokrije lice rukama. Što da napravi? Kako da se ponaša? Ok Vana, smiri se, naći ćemo drugi hotel, sve će biti super, jednostavno super, pokušavala se umiriti Vana.

-Vana, smiri se, molim te.

Hahaha, da se smirim, dobar vic Sara, pomisli Vana.

-Eh, kako da se smirim? Tebe je ugrizao pauk, osoblja nema osim one čudne žene, to jest njezinog glasa, onda je tu i ono Zapadno krilo, u koje iz nekog razloga ne smijemo ići, i mislim...

-Misliš...?

-Mislim da smo ovdje zapravo zatočene...